Kraj 15. i početak 16. stoljeća u Firenci, osim niza dinastičkih borbi za prevlast, obilježio je i talijanski mislilac i dramaturg Niccolò Machiavelli (1469. – 1527.). Bez bilo kakve sumnje bio je jedna od najpoznatijih i najutjecajnijih političkih figura Firentinske Republike onoga doba. Također, imao je privilegiju putovati i biti članom diplomatskih poslanstava koja su boravila na brojnim dvorovima tadašnje Europe. Njegovo najpoznatije djelo Vladar značajno je i danas a predstavlja svojevrsni priručnik za vladare svih epoha. Marin Držić, najpoznatiji hrvatski renesansni komediograf, rodio se 1508. u vrijeme kada se Dubrovnik nalazio na vrhuncu svoga razvoja. Kao i Machiavelli, od rane je mladosti obrazovan u humanističkome duhu što je uvelike odredilo njegov životni put kao dramatičara ali i kao političkoga mislioca teoretičara. Zadnjih godina svoga života Marin Držić odlučio se za urotnički prevrat (1566.) i to baš u vrijeme boravka u Firenci, rodnom gradu Niccolòa Machiavellija. Taj Držićev prilično neuobičajen poduhvat podijelio je suvremene književne povjesničare koji od samoga saznanja za urotnička pisma pa sve do danas s posebnim žarom raspravljaju kako uspostaviti odnos između Držića komediografa i Držića urotnika, odnosno, mogu li se u izravan odnos dovesti Držićeva djela i urotnička pisma koja su bila namijenjena vojvodi Cosimu Mediciju i njegovu sinu Francescu. Razmatranje njihovih stavova, analiza postavki na kojima počivaju, uočavanje srodnosti ali i odstupanja u argumentaciji toga problema predmet je ovoga rada.