U ovom radu opisano je kako su nastali prvi muzeji u Zagrebu. Iznesene su povijesne okosnice koje su doprinijele nastanku prvih muzeja i galerija u Zagrebu (Narodnog muzeja, Trgovačko-obrtnog muzeja, Strossmayerove galerije starih majstora, Muzeja grada Zagreba i Muzeja za umjetnost i obrt). Svi su oni nastali krajem 19. odnosno početkom 20. stoljeća. Imaju zajedničke točke u nastanku i razvoju u svojim počecima, osim Strossmayerove galerije starih majstora. Osnivanje gore navedenih muzeja nije proteklo bez poteškoća, zbog formalnih i stvarnih problema. Je li se tu radilo o odobrenju pravila, financijskim nedostacima, otvaranju stalnog postava, pitanju spremne zgrade za muzej, znanstvenim promjenama koje su diktirale nove interpretacije i strukturalne kategorije ili neslaganjima između najbitnijih aktera koji su zaslužni za osnivanje i razvoj muzeja. Svi muzeji su nastavili u svom radu, postavljajući pred sebe nove zadatke, ili su se razdijelili na više specijaliziranih ustanova, a moguće je i zamijenili postojeću s novom institucijom. Muzej za umjetnost i obrt počeo je nakon konačnog otvorenja stalnog postava, postavljati nove zadatke, ne više služiti obrtnoj školi već spašavati, čuvati i izlagati umjetničke i obrtničke predmete. Narodni se muzej nakon odobrenja pravila prostorno razdvojio u više odjela, dok je Trgovačko-obrtni muzej postao Etnografski. Strossmayerova galerija je nastala zbog želje biskupa Josipa Jurja Strossmayera da svoje dragocjene umjetnine daruje svom narodu te se pobrinuo da se sagradi palača u čijim će raskošnim dvoranama smjestiti svoju zbirku. Muzej za umjetnost i obrt postigao je značajnu ulogu kao kulturno-umjetnička institucija, zahvaljujući Izidoru Kršnjaviju, utemeljitelju i ostalim ravnateljima te svim umjetnicima i stručnjacima u kulturi i povijesti umjetnosti koji su doprinijeli stvaranju onoga što Muzej danas jest. MUO dokazuje kako muzej može biti odličan izbor za posjet zbog niza razgranatih aktivnosti, bogatog fundusa, niza izložbi i dr., a vrlo važnu ulogu u predstavljanju Muzeja u javnosti ima uspješna marketinška komunikacija Muzeja. Danas MUO predstavlja ustanovu, koja zaslugom svojih djelatnika, ulaže velik trud da bi se zadovoljila suvremena muzejska publika. Kada je riječ o hrvatskim muzejima i njihovim vrijednim, a zanimljivim i kreativnim pristupima u svojim projektima, muzeji sve više potvrđuju kulturološku i edukativnu ulogu. Koliko će biti iskorišteni potencijali za potrebe nastavnog programa u obradi nastavnih jedinica, ovisi o hrvatskoj kulturnoj i obrazovnoj politici. Sve to navodimo zbog toga što su ovakve vrste projekata u muzejima jako važne, to je suvremeni najvažniji pristup približavanja muzejske građe posjetiteljima, djeci i odraslima. Muzeji moraju razvijati aktivnosti i komunikaciju na toj razini jer muzeji više ne smiju biti hladni prostori u kojima se promatraju izloženi predmeti. Takvi muzeji su prošlost. Sadašnjost i budućnost predstavljaju velike izazove muzejskih kustosa, pedagoga i drugih djelatnika u hrvatskim muzejima.