Knjiga Pomoćnik u nastavi u inkluzivnom obrazovanju nastala je nakon višegodišnjeg istraživanja i zanimanja za model edukacijskog uključivanja djece/učenika s teškoćama u odgojno-obrazovni sustav redovnih škola, s posebnim osvrtom na podršku pomoćnika u nastavi. Knjiga je podijeljena u četiri cjeline. U prvoj cjelini Uvod: inkluzivno obrazovanje, stavlja se naglasak na razvoj inkluzivnog obrazovanja kao procesa koji je prolazio kroz više faza od integracije do inkluzije, od prepoznavanja do prihvaćanja. Inkluzivno obrazovanje temelji se na pravu svakog djeteta na obrazovanje bez obzira na njegovu fizičku, intelektualnu, emocionalnu, socijalnu ili bilo koju drugu različitost. U poglavlju Međunarodni kontekst inkluzivnog obrazovanja uz podršku pomoćnika u nastavi govori se o pojmovnom određenju inkluzivnog obrazovanja, terminologiji koja se koristi u ovom području te različitim modelima edukacijskog uključivanju učenika s teškoćama u redovne škole, uz podršku pomoćnika u nastavi. Poglavlje Važniji međunarodni dokumenti – okvir za inkluzivno obrazovanje, daje pregled temeljnih međunarodnih dokumenata, počevši od Opće deklaracije o ljudskim pravima (1948), Izjave iz Salamanke i Okvira za djelovanje o obrazovanju za posebne potrebe (1994), kojima se osigurava pravo na obrazovanje i koji su temelj za donošenje zakona, pravilnika i propisa kojima se svaka država obvezuje osigurati i provesti pravo svakog djeteta, da, bez obzira na njegove razlike, bude uključeno u odgojnoobrazovni proces. Drugi dio knjige sadrži četiri poglavlja vezana uz provođenje inkluzivnog obrazovanja u Republici Hrvatskoj. U poglavlju Inkluzivno obrazovanje u kontekstu odgojno-obrazovnog sustava hrvatskih škola ponajprije se analizira edukacijska integracija učenika s teškoćama, uvedena u zakonske propise donošenjem Zakona o odgoju i osnovnom obrazovanju (1980). Potom se naglasak stavlja na obrazovnu inkluziju učenika s teškoćama u redovnu školu uvođenjem, kroz model pomoćnika u nastavi, kako organizacijsku tako i stručnu podršku učitelju. Kako je Hrvatska potpisnica važnih međunarodnih dokumenata kojima se regulira i osigurava pravo na obrazovanje, u poglavlju Normativni okvir za provođenje inkluzivnog obrazovanja se ističe uvođenje i implementacija zakonodavnih, administrativnih i obrazovnih mjera za zaštitu i provođenje prava na obrazovanje učenika s teškoćama. U nastavku se navode najvažniji Zakoni i Pravilnici kojima se prati i osigurava provođenje inkluzivnog odgoja i obrazovanja učenika s teškoćama u redovnim školama. U poglavlju Pojmovno određenje: dijete/učenik s posebnim odgojno-obrazovnim potrebama i dijete/učenik s teškoćama u razvoju analiziraju se temeljni pojmovi i navode razlike u njihovom definiranju i prepoznavanju te se ističe nužnost pravilnog korištenja terminologije kako bi se moglo utvrditi je li djetetu/učeniku potreban drugačiji oblik školovanja i/ili primjerena podrška. Izvaninstitucionalna podrška inkluzivnoj školi, poglavlje je u kojem se posebno izdvaja angažman roditelja djece/učenika s teškoćama i edukacijsko-rehabilitacijskih stručnjaka koji su svojim aktivnostima potaknuli donošenje određenih pravnih dokumenata u cilju lakšeg pristupa i prava na obrazovanje te podizanja kvalitete obrazovanja i podrške učeniku s teškoćama u njegovoj obrazovnoj inkluziji. Navod „Svaki učenik s teškoćama u razvoju uključen u redovni odgojno-obrazovni proces, na temelju procjene njegovih posebnih odgojno-obrazovnih potreba, ima pravo na pomoćnika u nastavi“ (Drandić, 2017: 439) opisuje treći dio knjige. Pomoćnik u nastavi (PUN) ima ključnu ulogu u provedbi inkluzivnog obrazovanja u redovnim školama i dio je stručne podrške učenicima s teškoćama. U poglavlju Pravni temelj za uvođenje pomoćnika u nastavi u redovne škole pobliže se objašnjava važnost donošenja temeljnih propisa i dokumenata, posebice Pravilnika o pomoćnicima u nastavi i stručnim komunikacijskim posrednicima, kojim se opisuje organizacija i način provođenja inkluzivnog obrazovanja u redovnim školama i definiraju obveze i uloga pomoćnika u nastavi u inkluzivnoj školi te njihov način osposobljavanja za rad s učenicima s teškoćama. Načini provođenja edukacije za pomoćnike u nastavi kao i opisi trenutno važećih programa navedeni su u poglavlju Programi edukacije za pomoćnika u nastavi. Kako na nivou države u proračunu za osnovne i srednje škole nisu osigurana sredstva za uključivanje pomoćnika u nastavi u razrede, obveza same organizacije prenesena je na županije, gradove i općine. U poglavlju Primjeri dobre prakse odgojno-obrazovne inkluzije učenika u školama Istarske županije navode se projekti kojima su se osigurala sredstva za osposobljavanje i rad pomoćnika u nastavi te uključivanje što više učenika s teškoćama u odgojno-obrazovni sustav redovnih škola. Pod naslovom Pomoćnik u nastavi u projektima za bolju inkluzivnu školu opisano je kako je Istarska županija unutar tri školske godine, od 2014./2015. do 2016./2017., osigurala sredstva za programe osposobljavanja te zapošljavanje 375 pomoćnika u nastavi kao podršku obrazovnoj inkluziji za 381 učenika s teškoćama. Istraživački dio opisan je u četvrtom dijelu knjige naslova Uloga pomoćnika u nastavi u redovnoj školi: istraživanje. Svrha istraživanja uloge pomoćnika u nastavi u provedbi odgojno-obrazovne inkluzije bila je osigurati znanstveno-analitičku podlogu za unapređenje inkluzije i načina njezine provedbe, kako bi se na temelju procjene odgojno-obrazovnih potreba, uz podršku pomoćnika u nastavi, što više učenika s teškoćama uključilo u redovnu školu. S obzirom na povezanost i usklađenost rada pomoćnika u nastavi i učitelja, cilj ovog istraživanja bio je utvrditi postoji li i kakva je razlika u percepciji uloge pomoćnika u nastavi iz perspektive pomoćnika u nastavi i učitelja u redovnim osnovnim školama u inkluzivnom odgoju i obrazovanju te primjeni različitih oblika inkluzije u praksi. Za potrebe ovog rada i istraživanja konstruiran je poseban upitnik PUNinkluzija - Pomoćnici u nastavi u provedbi inkluzivnog obrazovanja (Drandić, 2017). Istraživanje se provodilo tijekom tri školske godine, od 2014./2015. do kraja 2016./2017. na uzorku od 216 pomoćnika u nastavi i 684 učitelja 24 osnovnih škola. Poglavlje Rezultati istraživanja za pomoćnike u nastavi i učitelje ukazuje na sedam važnih dimenzija kojima ispitanici opisuju ulogu pomoćnika u nastavi u inkluzivnoj školi. Pomoćnici u nastavi i učitelji podjednako naglašavaju važnost odgojno-obrazovne uloge ; poticanje socijalizacijskih aktivnosti u razredu ; suradnju sa svim sudionicima u inkluzivnom procesu ; spremnost na dodatnu edukaciju te dobrobiti inkluzije za sve učenike. Pomoćnici u nastavi izdvajaju još međusobno povjerenje te spremnost na dodatni angažman. Većina pomoćnika u nastavi najvišu je prosječnu vrijednost dodijelila tvrdnji Pomoćnik u nastavi potiče učenika s teškoćama na suradnju s ostalim učenicima. Učitelji se u procjenama donekle razlikuju od pomoćnika u nastavi. Većina učitelja je potvrdila visoko slaganje u tvrdnji Pomoćnik u nastavi pridonosi kvalitetnijem obrazovanju učenika s teškoćama. U poglavlju Diskusija i zaključci autorice ističu da se odgojno-obrazovna inkluzija oslanja, prije svega, na prilagodbe u odgojno-obrazovnom procesu, koje trebaju biti u skladu s osobnim obilježjima pojedinog djeteta. Različite teškoće koje posjeduju često ometaju njihovu sposobnost funkcioniranja, učenja, reagiranja i komuniciranja u razredu. Zato, kako bismo im pomogli da napreduju prema svojim sposobnostima, potrebno je proširiti tradicionalnu ulogu nastavnika i dodijeliti pojedinom djetetu potporu i podršku kroz pomoćnika u nastavi. Učitelji i pomoćnici u nastavi gotovo podjednako, pozitivno, procjenjuju uključivanje pomoćnika u nastavi u sustav inkluzivnog obrazovanja. Rezultati istraživanja pomoćnika u nastavi i učitelja u osnovnim školama o ulozi pomoćnika u nastavi u provedbi obrazovne inkluzije, uopćeno, ukazuju na važnost odgojno-obrazovne uloge ; poticanje socijalizacijskih aktivnosti kroz kvalitetu razrednog ozračja i ravnopravnost svih učenika u razredu ; suradnički rad učitelja i pomoćnika u nastavi temeljen na razmjeni znanja i iskustava te donošenju zajedničkih odluka uz međusobno povjerenje ; spremnost na dodatnu edukaciju i vlastito stručno usavršavanje te na dobrobit inkluzije za sve učenike. Pretpostavka je da kvalitetno osposobljavanje može pomoćnicima u nastavi osigurati neophodnu razinu znanja, vještina, vrijednosti i stavova odnosno ključne pedagoške kompetencije, socijalne i komunikacijske vještine za rad i podršku učeniku s teškoćama u redovnoj školi. Cilj je inkluzivnog osnovnoškolskog obrazovanja omogućiti svim učenicima s teškoćama, na temelju procjene njihovih posebnih odgojno-obrazovnih potreba i uz podršku pomoćnika u nastavi, stjecanje znanja, vještina i umijeća u skladu s njihovim sposobnostima u redovnim školama kako bi mogli nastaviti školovanje, steći samostalnost i socijalu uključenost. Na samom kraju knjige, u zasebnom poglavlju Interkulturalna školska zajednica ili interkulturalne vrijednosti inkluzivnog obrazovanja, ističe se činjenica da inkluzivno obrazovanje samo po sebi ne podrazumijeva izjednačavanje svih učenika, već uvažavanje njihovih različitosti. U razredu ne postoje dva ista učenika, svi su oni različiti. Djeca su jednostavno „drugačija“. Na ovaj se način odražavaju interkulturalne vrijednosti inkluzivnog obrazovanja koje uključivanje djece s teškoćama u redovne škole vidi kao dobrobit inkluzije za sve učenike kroz sudjelovanje i prihvaćanje, osnaživanje stavova i socijalnih vrijednosti, šireg pogleda na svijet, prilike za učenje o razlikama, samopoštovanju, osjećaju pripadnosti školskoj zajednici, ali i u obrazovnim postignućima, osjetljivosti prema potrebama drugih i boljem razumijevanju različitosti te spoznaji da pojedinac može prevladati svoje teškoće i tako postići uspjeh.