Neposredni izvor radionuklida u Jadranskom moru je atmosfersko zagađivanje (fallout), pogotovo nakon Černobilske nesreće 1986. godine, a posredni izvori su donosi rijekama. Program praćenja radioaktivnosti u morskim indikatorskim organizmima se temelji na praćenju koncentracije aktivnosti radionuklida 137Cs, 40K, 232Th (228Ra), 226Ra, 238U i 7Be u tkivu dagnji Mytilus galloprovincialis. Dagnje su uzorkovane u travnju i listopadu od 2008. do 2014. godine na postajama u Limskom kanalu, Raškom i Bakarskom zaljev. Sve postaje istraživanja su veliki zaljevi pod izrazitim utjecajem dotoka slatkih voda, što se vidi iz vrijednosti saliniteta koji su ispod prosjeka za sjeverni Jadran, a naročito u Bakarskom zaljevu. U Limskom kanalu koncentracije aktivnosti umjetnog radionuklida 137Cs u dagnji su bile ispod granica detekcije (<0,3 Bq kg-1 suhe mase tkiva), što je povezano s niskom koncentracijskom aktivnosti 137Cs u morskoj vodi (1.83 Bq m-3). Na svim postajama koncentracije aktivnosti 137Cs u dagnji su se kretale ispod granica detekcije, izuzev četiri puta u Trgetu i u Bakru. Utjecaj dotoka slatke vode na svim postajama dokazuju povećane koncentracije aktivnosti 7Be u dagnji tijekom proljeća u odnosu na jesen. Obrnuto koncentracije aktivnosti 40K u dagnji su više u jesenskom dijelu godine u odnosu na proljetni. Koncentracije aktivnosti prirodnih radionuklida 232Th (228Ra), 238U i 226Ra u tkivima dagnji su izrazito niske i bitno se sezonski ne razlikuju na svim postajama. Povišene koncentracije aktivnosti pojedinih radionuklida u tkivu dagnji dokazuju iznimnu sposobnost filtracije morske vode i indikatorski potencijal ovih organizama. Radioekološko stanje sjevernog Jadrana je zadovoljavajuće i nema značajnijeg unosa radionuklida falloutom i donosom rijekama

The source of radionuclides in the Adriatic Sea is global fallout primarily from the Chernobyl accident in 1986 and indirectly from the rivers discharges. A monitoring program for radioactivity in the northern Adriatic Sea was conducted by determination 137Cs, 40K, 232Th (228Ra), 226Ra, 238U and 7Be in the tissues of mussels Mytilus galloprovincialis, in spring and autumn periods from 2008 to 2014. A comparison of radioactive contamination was made between three locations of the northern Adriatic Sea (Lim Bay, Raša bay and Bakar bay) under significant fresh water discharges. These are evident from the salinitys which were below average for the northern Adriatic Sea, especially in the Bakar bay. In Lim Bay 137Cs activity concentrations in surface seawater were low (1.83 Bq m-3). In mussels 137Cs activity concentrations (< 0.3 Bq kg-1 dry weight) were below the detection limit in all locations, except four times in Trget and Bakar. The impact of the fresh water influx at all locations proves increased activity concentration of 7Be in mussels during the spring compared to autumn. Conversely the activity concentrations of 40K in mussels were higher in autumn compared to spring. Activity concentrations of primordial radionuclides 232Th (228Ra), 238U and 226Ra in mussels were mostly below the detection limit with no seasonal changes. Increased activity concentrations of individual radionuclides in the mussel tissues proved the exceptional ability of seawater filtration and indicator potential of these organisms. Radioecological condition of the northern Adriatic is satisfactory and there are not significant intake of radionuclides from fallout and the rivers discharge.