Abstract | Ne postoji savršen porezni sustav, niti dva identična porezna sustava, ali svaka vlast mora voditi računa o dobrobiti svojih građana, držati se načela oporezivanja, a ponajprije se oslanjam na načelo pravedne preraspodjele poreznog tereta. U Republici Hrvatskoj su se nakon velike porezne reforme iz 1994. godine kada je uveden porez na dohodak kakvog danas poznajemo, provodile razne manje reforme odnosno promjene u sustavu oporezivanja dohotka a da se pritom nije provela prethodna analiza učinaka takvih promjena, koje su najčešće obuhvaćale izmjene u visini osobnog odbitka, samim time i poreznih razreda te u broju i visini poreznih stopa. Nestabilnost poreza na dohodak a samim time i troškovi radne snage kao jedan od glavnih elemenata konkurentnosti i odluka o investiranju često se nije pokazalo poticajno za strane investitore i ulagače.
Porezni klin predstavlja razliku između iznosa koji poslodavci isplaćuju kao plaće zajedno s doprinosima i iznosa koji nakon oporezivanja dobivaju posloprimci uzimajući u obzir izuzeća pri plaćanju doprinosa i primanja. Od 1979. OECD izračunava ukupno porezno opterećenje odnosno porezni klin za različite visine plaća pojedinaca, porezni klin za različite visine plaća supružnika te porezni klin za različite visine plaća različitih tipova obitelji.
Tako na primjer pojedinac koji uživa 100% prosječne bruto plaće ima porezno opterećenje 39,41% u posljednjoj promatranoj godini, dok pojedinac koji uživa nižu plaću ima 34,90%, a onaj koji uživa najvišu prosječnu bruto plaću 43,60%. Analizom istog zaključili smo da porezni obveznici koji uživaju veću prosječnu bruto plaću imaju i veće porezno opterećenje, dok oni s nižom bruto plaćom imaju niže porezno opterećenje. Glede obitelji niže porezno opterećenje ima obitelj s dvoje djece i uzdržavanim članom obitelji budući je osobni odbitak u Republici Hrvatkoj visok pa isti imaju pravo na faktor odbitka 2,7. To možemo zaključiti na temelju podataka da je porezni klin kod obitelji bez djece 40,30%, a kod obitelji s dvoje djece 30,92% u posljednjoj promatrajnoj godini. Stope doprinosa iz i na plaću jednake su za sve porezne obveznike te oni zapravo i čine najveći udio u ukupnom trošku radne snage, a ne porez i prirez. Neto dohodak zaposlenika čini oko 60% ukupnog troška radne snage poslodavca, dok preostali dio od otprilike 40% čine davanja državi u obliku poreza, prireza, doprinosa na i iz plaće. Unatoč tome Republika Hrvatska nije prvak u visini poreznog opterećenja, odnosno vrlo smo slični sa susjednim zemljama s kojima se naše gospodarsvo može usporediti, veliki je broj onih koji imaju niže porezno opterećenje, ali ima i onih koji prednjače poput Mađarske i Slovenije, a najsličnija Republici Hrvatskoj je Poljska. Republika Hrvatska je među zemljama sa srednjim poreznim opterećenjem, iako je vrlo blizu granice visokog poreznog opterećenja. Najveće porezno opterećenje imaju zemlje poput Njemačke, Belgije, Švedske i Mađarske, a najmanje porezno opterećenje ima Čile, Novi Zeland, Meksiko, Koreja. Nakon svega izdvojili bi i zemlje poput Švicarske, Danske ili SAD-a koje su među razvijenim zemljama svijeta ali imaju relativno nisko porezno opterećenje prosječnih dohodaka.
Smanjivanje poreznog klina može se ostvariti na više načina i to povećanjem osobnog odbitka, smanjenjem poreza na dohodak ili smanjenjem doprinosa poslodavca i zaposlenika. Porez na dohodak može se smanjiti na način da se smanje porezne stope, ali i na način da se poveća broj poreznih razreda čime će teret oporezivanja sukladno ekonomskoj snazi građana biti pravednije raspoređen. Tijekom promatranog razdoblja došlo je do smanjenja poreznog opterećenja kod svih poreznih obveznika iako se može reći i da se radi samo o nizu oscilacija bez značajnijeg pomaka. Problem u Republici Hrvatskoj nije porez na dohodak, koji je relativno nizak u odnosu prema ostalim zemljama, već su to doprinosi, posebice oni koje plaćaju posloprimci, u čemu Republika Hrvatska ima jedno od najvećih opterećenja u svijetu. Međutim, smanjivanje doprinosa usko je povezano s reformama zdravstvenoga i mirovinskog osiguranja (Šeparović, 2009: 475). Visoko porezno opterećenje u Republici Hrvatskoj jedan je od osnovnih razloga visoke nezaposlenosti, budući zbog visokih doprinosa koje poslodavac i posloprimac moraju plaćati potražnja i ponuda rada opada. |