Sve je veći broj kompanija koje uključuju projekte u vlastite organizacije. Projektni menadžment određuje stvaranje novih kvalitetnih standarda poslovanja koji su prepoznati u cijelom svijetu. Moţemo zaključiti da organizacije razumiju osnove projektnog upravljanja, ali uspješne su samo one koje su postigle izvrsnost u tom području. Organizacije danas djeluju u vrlo dinamičnoj i neizvjesnoj okolini čije se granice stalno pomiču i teško ih je definirati. Broj i veličina projekta u organizacijama stalno variraju, mobilnost stalnih i privremenih ljudskih resursa je velika i strategije se često mijenjaju ovisno o projektima kojima se upravlja. Kako bi efikasno upravljali projektima potrebno je izabrati najprikladniju organizacijsku strukturu ovisno o djelatnosti poslovanja. Izbor je usko vezan sa sposobnošću menadţera da osigura sinergiju između svih organizacijskih jedinica i projektnog tima. Važno je uspostaviti kvalitetan odnos putem komunikacijskih kanala između funkcijskog menadžera i projektnog menadžera. Ukoliko se postavi kvalitetan odnos i svi uključeni u realizaciju projekata se usredotoče na izvedbu i podršku u ostvarenju projekta, cijela organizacija moţe samo profitirati. Kod odabira organizacijske strukture svako poduzeće si postavlja pitanje kako uspostaviti vezu između stalnog posla koji ima karakteristiku kontinuiteta i projekta koji ima karakteristiku prolaznosti. Potrebno je uzeti u obzir samu prirodu potencijalnog projekta, karakteristike projekata, prednosti i nedostatke svake organizacijske vrste i preferencije organizacijske kulture. Na temelju razmatranih organizacijskih struktura u radu možemo zaključit da je funkcijska organizacijska struktura najbolji izbor za projekte sa jednostavnim proizvodnim programima, bez sofisticirane tehnologije i manjim troškovima, kako bi se poduzeće pridrţavalo rasporeda i brzo odgovorilo na promjene. Za poduzeće koje je uključeno u realizaciji većeg broja i sličnih projekata, najprikladnija je čista projektna organizacija. Projektna organizacija je prikladna i kad se radi na određenom projektu koji je specifičan i zahtjeva visoku razinu kontrole koja nije prikladna u postojećim funkcijskim jedinicama. Matrična organizacijska struktura je najprihvatljivija kada proizvod zahtjeva integraciju inputa iz različitih funkcijskih jedinica i zahtjeva sofisticiraniju tehnologiju, ali nema kontinuiranu potrebu za stručnjacima. Važno je konstatirati na kraju da ne postoji najbolja organizacijska struktura za sva poduzeća. Svako poduzeće ima organizacijsku strukturu koja mu najbolje odgovara ovisno o djelatnosti kojom se bavi i vrstama i količini projekata koje izvršava. Kod izbora organizacijske strukture moraju se uzeti u obzir prednosti i nedostaci svake pojedine strukture te uzeti u obzir razne čimbenike i kriterije koje se koristi prilikom izbora. Svaka organizacija ne predstavlja konačno stanje nego kontinuirano evoluira.