Institucionalne promjene rezultat su interakcije neformalnih i formalnih institucija, koje ako djeluju u istom smjeru, imaju jači učinak. Njihov učinak može biti u pozitivnom ili u negativnom smjeru, ovisno o tome kojim se ciljem definira. Za ispitivanje razine institucionalnoga razvitka set pokazatelja kojima se koristi u analizama koristan je za usporedbu, jer se zasniva na metodološki konzistentnim međunarodno usporedivim bazama podataka. Preliminarna pretpostavka bila je da su na početku tranzicije sve promatrane zemlje imale veoma sličan institucionalni okvir, odnosno da su pošle od iste početne razine. Ta pretpostavka nije u potpunosti točna, jer ne uzima u obzir teško mjerljivi društveni kapital, kulturno naslijeđe i druge neformalne institucije. Uočene razlike, osobito u društvenom kapitalu čine prepreku učinkovitom funkcioniranju institucija. Za zaključiti je da prilikom provedbi reformi mora postojati čvrsti kriterij za donošenje zakona i drugih institucionalnih rješenja koja su za društvo prihvatljiva jer u suprotnome uvedene institucije neće funkcionirati. Nerealno bi bilo očekivati da će zajednički sustav osnovnih institucija biti jednako funkcionalan i učinkovit u svim zemljama EU i da neće biti potrebno i dalje ga dopunjivati i prilagođivati prema prilikama i interesima pojedinih zemalja. Potrebno je ne samo shvatiti važnost cjelokupnog institucionalnog okvira koji je od presudne važnosti za ekonomski rast, već i biti svjestan posljedica marginalnih promjena ne samo na ukupnoj uspješnosti nego i na pojedinim sektorima ekonomije. Struktura poreznog sustava, regulativa, statuti i zakoni su samo neka od formalnih ograničenja koja oblikuju i određuju poslovnu politiku tvrtki, sindikata i drugih organizacija, a time određuju i specifične aspekte ekonomske uspješnosti. U Republici Hrvatskoj jedna od najvećih slabosti za poticanje investicija je postojanje administrativnih prepreka. Gospodarska struktura je ovisna o tradicionalnim i nisko-tehnološkim sektorima te je tehnologija zastarjela i dodana vrijednost industrijske proizvodnje je niska. Struktura investicija je nepovoljna što se najbolje vidi iz koncentracije investicija u uslužnom sektoru.