Valens i Valentinijan rođeni su u 4.stoljeću u Cibalae, u Panoniji. Valentinijan je pratio vojnu karijeru svog oca Gracijana Starijeg dok se Valens brinuo za imanje. Valentinijan postaje tribun, a usponom vojne karijeri smrću Jovijana biva izabran za cara u vlastitoj odsutnosti. Preopterećen poslom, za suvladara bira vlastitog brata – Valensa koji postaje car na istoku. Valentinijan je pravovjerni kršćanin Nicejske denominacije te njegova vladavina nije opterećena religijskim naporima. Valens ipak kroz cijeli period vladavine progoni sve vjerske neistomišljenike koji ne slijede arijansku dogmu. Valentinijan gradi fortifikacije na neprijateljskom teritoriju, vodi pohode u Galiji i Germaniji, te život skončava moždanim udarom u trenutku bijesa nakon brojnih provala Kvada i Sarmaćana koji se ne zadovoljavaju time što im on dopušta da postoje. U toliko ogromnom bijesu dolazi do apopleksije i smrti. Valens je patio od nedostatka vojnika s obzirom na to da je vezao legije na istočnoj granici s Sasanidskim carstvom, no provalama Huna u Europu, dolazi do bježanja Gota koji od Valensa traže smještaj u Carstvu. On ih naseljava u Trakiju nadajući se kako će ih moći koristiti za vojnu službu, poglavito s obzirom na to da Germani imaju opću vojnu službu. S obzirom na to da su legije na istoku, migracije više nisu bile kontrolirane te je došao ogroman broj ljudi uključujući i druga plemena. Nedugo kasnije naseljenici kreću pljačkati, krasti i iskorištavati domaćina, što je posebno loše bilo za cara jer su ljudi u Konstantinopolu bili nezadovoljni te su željeli da car što prije izjaše i riješi problem s ljudima kojima je dopustio da se nasele ovdje. Ne čekajući nove trupe, ponukan povicima gomile, Valens je krenuo vojevati s Gotima te je ovom prilikom i preminuo.