Male otočne države predstavljaju jedinstvene sustave specifične po svojim geografskim i gospodarskim karakteristikama. Nemogućnost jasnog definiranja malih zemalja dopušta širok prostor za manevar prilikom istraživanja, no na razini međunarodnih organizacija ne dolazi do velikih odstupanja u klasifikaciji iako koriste različite parametre. Osim specifičnog geografskog položaja i udaljenosti od tržišta, male otočne države su specifične po svojim prirodnim resursima na kojima grade gospodarstvo. Upravo ti resursi su u velikom broju slučajeva oskudni te se ekonomije ovih država većinom baziraju na poljoprivredi i turizmu, a samo mali broj država ima razvijenu neku drugu industriju. Usmjerenost na turizam zemljama bez značajnijih alternativnih resursa daje mogućnost brzog ekonomskog napretka i razvoja premda takav razvoj treba vrlo dobro planirati u skladu s postulatima održivog razvoja kako negativni učinci turizma ne bi premašili pozitivne socio-ekonomske utjecaje. Male otočne države su same po sebi turistički atraktivne te imaju bogatu prirodnu osnovu. Razvojem turizma može doći do značajnih oštećenja u okolišu i porasta osjetljivosti ovih zemalja na vanjske utjecaje, klimatske promjene, ali i ekonomske šokove. Ukoliko se razvojem turizma naruši osnovni turistički resurs – prirodna osnova nastaju nepovratne štete za cijelu zemlju.