Zavičajna baština podrazumijeva sva kulturna dobra nekoga zavijača. Ona uključuje i brojne priče koje su se prenosile usmenim putem, odnosno s „koljena na koljeno“. Jedne od takvih su i legende koje se od srednjeg vijeka često nalazilo u pisanom obliku. Legende su često obuhvaćale razna zanimljiva događanja iz života viših društvenih staleža među koje ubrajamo kraljeve, feudalce, feudalne dvorove, vitezove, svetce. Također, među njih se ubrajaju i drugi likovi koje karakteriziraju elementi poput čudesnog, fantastičnog i nevjerojatnog. Upravo ti fantastični i čudesni elementi koji se ne mogu potvrditi na nečemu stvarnom jesu ono što odvaja legendu od predaju. Poznato je da su fantastični elementi jako zanimljivi djeci, a pogotovo oni koji se vežu uz njihovoj zavičaj u kojem su odrasli i za koje ih vežu brojne uspomene. Važno je djeci čitati i upoznavati ih s legendama jer one čine dio kulture koja obilježava njihov zavičaj. Učeći o vlastitoj kulturi djeca izgrađuju osobni identitet koji će im pomoći u brojnim životnim situacijama. S obzirom na to da se uz svaki zavičaj veže najmanja jedna legenda, u ovom će se završnom radu poseban naglasak dati na „legendu“ o zmaju koja se veže za grad Rijeku, točnije Trsat. Ono po čemu se ova „legenda“ ističe od ostalih je u tome što zmaj kao glavi lik ove „legende“ nije prikazan kao opako, neukrotivo, zlo biće bez imalo osjećaja. Upravo suprotno, riječ je o hrabrome zmaju koji je stao u obranu jedne djevojčice i suprotstavio se zloj hobotnici. Ova „legenda“ govori o zmaju koji je svoju hrabrost i snagu iskoristio u plemenite svrhe, a time postao i glavnim zaštitnikom Trsata. Cilj ovog završnog rada je ne dopustiti da značajne legende snažnih poruka, poput legende o Trsatskom zmaju, otiđu u zaborav već da zauvijek ostanu među nama, dostojanstveno uzdizati kulturu svog zavičaja.