Pristupanjem Europskoj uniji 2013. Hrvatska se obvezala na usvajanje eura, što znači i produbljivanje integracije u europsko gospodarstvo. Teorija optimalnog valutnog područja bavi se pitanjem vlastite nacionalne valute i preduvjeta za sudjelovanje u monetarnoj uniji. Tako se, među ostalim, pretpostavlja da veća usklađenost poslovnih ciklusa i integriranost zemlje s monetarnom unijom znači i manji rizik od asimetričnih šokova. S tim ciljem osnovana je i ekonomska i monetarna unija s eurom kao zajedničkom valutom. Uvođenje eura u Republici Hrvatskoj bio je dugotrajan i složen proces koji je utjecao na građane, poduzeća i gospodarstvo u cjelini. Uz stabilnost cijena, jedna od glavnih koristi za građane bit će širi izbor dostupnih proizvoda i usluga zahvaljujući tržišnom natjecanju potaknutom uspoređivanjem cijena. Jedinstvena valuta za poduzeća znači efikasnije, jeftinije i bolje regulirano poslovanje u europodručju i izvan njega. Kad je riječ o gospodarstvu, uvođenje eura pridonijet će općoj stabilnosti i smanjenju premije rizika. S druge strane, tu su i određeni rizici, ponajprije gubitak vlastite monetarne politike i makroekonomske neravnoteže koje proizlaze iz mogućih suprotstavljenih potreba monetarne unije i države. Nadalje, uvođenje eura nezaobilazno će imati učinak i na inozemna izravna ulaganja: zahvaljujući jedinstvenoj valuti transakcije će biti lakše, a troškovi konverzije manji, što bi u konačnici moglo poboljšati poslovnu klimu i privući inozemne ulagače. Prelazak na euro mogao bi pogodovati i rastu turističkog sektora, s obzirom na to da većina posjetitelja dolazi upravo iz zemalja europodručja. Ankete pokazuju da su mišljenja hrvatskih građana o uvođenju eura općenito pozitivna te da smatraju da je postupak prelaska na euro protekao učinkovito i bez poteškoća.