U početku rada upoznajemo se s prošlošću Liča. Znamenita su doseljavanja u Lič koja su se odigrala 1605. godine i 1627. Tada se naselje Lič seli s istočne strane Ličanke na onu zapadnu. Krajolik mjesta je obilježen poljem, šumom, ali i visokim vrhovima. Ovim su posjedima upravljali grofovi Zrinski sve do propasti te obitelji u 17. stoljeću. Lič je teritorijalno pripadao Hreljinu, a crkveno župi Drivenik. U Liču su od 17. stoljeća bile prisutne pilane, mlinovi, talionice i kovačnice. Pretpostavlja se da su ovdje postojali rudnici. Uz šumarstvo i poljoprivredu, ovo su bile glavne gospodarske grane Liča. Slično stanje nalazimo i u 19. stoljeću na koje se odnosi provedeno istraživanje. Od 18. stoljeća, Lič potpada pod općinu Fužine u svakom smislu. To je mjesto zbog izgradnje Karolinske ceste 1727. godine, dobilo na važnosti. Od 1809. godine, postoji samostalna župa Lič, a prvi je župnik bio Mate Miloš Hreljanin. Mate Brušija svoje je župnikovanje započeo 1844. godine, a moje istraživanje kreće od 1848. godine do 1878. Matične knjige krštenih analizirane su u središnjem djelu rada. Prije toga, čitatelji su upoznati s razvojem povijesne demografije kao historiografske discipline u 20. stoljeću i kako je takav razvoj utjecao na istraživanje matičnih knjiga. U glavnom dijelu rada donose se brojčani pokazatelji provedenog istraživanja, sezonski raspored krštenja i začeća, analiza imena krštenih, ritam rađanja djece, nezakonita djeca, blizanci, kumovi, zanimanja očeva i kumova, prezimena i kućni brojevi, a sve to s naglaskom na primijećene specifičnosti Liča. U Liču se u istraženom periodu rodilo ukupno 2142 djece i to 1107 muške (51,6%) i 1035 ženske djece (48,6%). Žitelji Liča kroz povijest su ulazili u sukobe sa svojim susjedima Bribircima oko sjenokoša. Zbog istih su se razloga, sukobljavali i s Grižancima. To nam svjedoči kako su Ličani imali stalnije veze sa svojim primorskim susjedima nego s ostatkom Gorskog kotara. Kroz rad su spomenuti mnogi ljudi koji su obilježili ovo razdoblje. Dinamičnost dolazaka novih ljudi se povećala u godinama izgradnje željezničke pruge kroz Lič koja je spajala Karlovac s Rijekom. Spominju se mjeritelji, radnici i stražari na željezničkoj stanici u Liču koja se otvorila 1876. godine. U cestovnom je smislu, Lič ostao izoliran u 19. stoljeću, dok su Karolina, Lujzijana i Jozefina neka druga mjesta Gorskog kotara povezala s Primorjem.