| Abstract | U prvom dijelu rada definira se nematerijalna kulturna baština, koji su kriteriji i postupci potrebnih za upisivanje u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske te nematerijalna dobra upisana na UNESCO-ovu Reprezentativnu listu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva. Kako bi se u potpunosti razumio rad, potrebno je znati definiciju, odnosno značenje pojma nematerijalne kulturne baštine. Pod pojmom nematerijalne kulturne baštine podrazumijevaju se izrazi, umijeća, znanja i s njima povezani instrumenti, predmeti i kulturni prostori koje društva, grupe, a katkad i pojedinci, prepoznaju kao dio vlastite kulturne baštine. Nematerijalna kulturna baština također posjeduje različite socijalne funkcije. Ona pridonosi socijalnoj koheziji te potiče osjećaj identiteta i odgovornosti koji pomaže grupama i pojedincima da se osjećaju kao pripadnici određenog naroda ili etničke skupine. Sustav zaštite i očuvanja kulturnih dobara u Republici Hrvatskoj temelji se na Zakonu o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara iz 1999., koji navodi različite oblike nematerijalnih kulturnih dobara: jezik, dijalekti, govori, toponimi, kao i usmena književnost, folklorno stvaralaštvo (u glazbi, plesu, obredima, običajima i vjerovanjima), tradicijska umijeća i obrti i sl. Izradom rješenja o proglašenju određenog elementa tradicijske baštine nematerijalnim kulturnim dobrom određuju se mjere zaštite tog dobra i upis u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske. Praksa upisivanja tradicijskih vrednota u Registar započela je početkom ovog stoljeća, a danas je u njega upisano preko 130 nematerijalnih kulturnih dobara, od kojih je 14 upisano na dva UNESCO-ova popisa nematerijalne baštine svijeta. Preostali dio rada pobliže objašnjava nematerijalnu kulturnu baštinu koja dolazi sa područja Ćićarije. U drugom poglavlju spominje se geografski položaj Ćićarije kako bi čitatelj pobliže mogao predočiti smještaj istrorumunjskog govornog područja. U trećem poglavlju govori se o Ćiribircima, narodu koji i danas živi na području podno Ćićarije, iako u mnogo manjem broju nego nekada. Koriste se specifičnim jezik, razumljivim samo njima, a to je istrorumunjski ili žejanski govor. Spominje se UNESCO – va zaštita istrorumunjskog jezika, njegovo korištenje u lokalnoj zajednici, ali i istrorumunjski izvan Istre. U posljednjem, četvrtom poglavlju u radu, govori se i o tradicionalnom istarskom pjevanju specifičnom upravo za navedeno područje, a to je bugarenje. Uz pomoć manifestacija bugarenje se uspijeva i dalje održati ''na životu'', međutim svake godine u sve manjem broju. |
| Abstract (english) | The first part of the paper defines the intangible cultural heritage, shows measures necessary for its protection and conservation, criteria and procedures for the registration in the Registry of Cultural Goods of Republic of Croatia and, last but not least, the intangible heritage registered on UNESCO's Representative List of Intangible Cultural Heritage of Humanity. The concept of intangible cultural heritage comprises expressions, skills, knowledge and associated instruments, objects and cultural areas that societies, groups and sometimes individuals recognize as part of their own cultural heritage. The intangible cultural heritage has also a variety of social functions. It contributes to social cohesion and promotes a sense of identity and responsibility that helps groups and individuals to feel like members of a certain nation or ethnic group. The system of protection and preservation of cultural goods in Croatia is based on the Act on the Protection and Preservation of Cultural Heritage from 1999, which lists different forms of intangible cultural goods such as language, dialects, toponyms and oral literature, folklore creativity (in music, dance, rituals and beliefs), traditional arts and crafts, etc. Protection measures for a certain good and it's registration to the Registry of Cultural Goods of Croatia are determined by making a decision to proclaim a certain traditional heritage element to be a part of intangible cultural good. The practice of registering traditional values to the Register started at the beginning of this century. Today the Register has over 130 intangible cultural goods and 14 of those on 2 UNESCO's lists of intangible world heritage. The rest of this paper focuses on further explaining the intangible cultural heritage of Cicarija. The second chapter deals with geographical location of Cicarija to make it easier for readers to visualise the location of Istro-Romanian language. In third chapter the author is speaking about Ciribiri, people that still live on the territory at the foot of Cicarija, although in much smaller number than in the past. They are speaking a specific language that only they can understand. It is called Istro-Romanian or language of Žejane. In addition, this paper mentions UNESCO’s protection of Istro-Romanian language, its usage in the local community and beyond Istria. The last, forth, chapter is about traditional Istrian singing specific for that area called bugarenje. Thanks to various manifestations, bugarenje is still "alive", but unfortunately, the number of those manifestations is reducing every year. |
