U prošlosti su se najviše koristili hijerarhijski i mrežni modeli podataka dok danas prevladava relacijski model. Unatoč tome, objektne baze podataka sve su više zastupljene u poslovnom svijetu. Razlog tomu je sve veći broj multimedijalnog sadržaja i to što relacijske baze nisu prikladne za aplikacije koje koriste složene tipove podataka. Objektne baze se mogu implementirati u poslovne sustave koji koriste kompleksne podatke. Mnogi su prepoznali potencijal objektnih baza podataka te su tako nastale objektno – relacijske baze podataka. Objektno – relacijske baze podataka su rezultat pokušaja spajanja najboljeg iz relacijskog i objektno orijentiranog pristupa. Odnosno, radi se o relacijskom modelu koji je proširen objektnom orijentacijom i konstrukcijom koje omogućuju rukovanje s novim tipovima podataka. Može se reći da je objektno – relacijski pristup kreiran kako bi se eliminirale mane dva najvažnija pristupa. Najveći nedostatak objektnog modela je nepostojanje standardizacije. Kada bi se taj problem riješio objektni model bi postao popularniji i možda bi čak nadvladao relacijski model. Objektne baze podataka zasigurno imaju potencijala, ali u isto vrijeme imaju mane preko kojih je teško prijeći. Zbog toga smatram da će u budućnosti najzastupljenije biti baze podataka s određenim objektno orijentiranim proširenjima.