Uljanik brodogradilište je poduzeće burne prošlosti i nesigurne budućnosti. U drugoj polovici dvadesetog stoljeća brodogradilište je iskoristilo postratno stanje i postalo jedno od najcjenjenijih poduzeća brodograđevnog sektora u svijetu. Brodogradilište trenutno broji 1587 radnika od kojih je većina zaposlena u dvije najvažnije organizacijske jedinice naziva priprema i proizvodnja. Krajem ožujka 2015. godine potpisan je kolektivni ugovor između poslodavaca i nekolicine sindikata koji predstavljaju većinu zaposlenih u Uljanik gupaciji. Kolektivni ugovor je akt, modeliran prema kriterijima određenim u ugovoru o radu Republike Hrvatske, čija je glavna zadaća odrediti iznose nadnica, naknade i ostalih stavki koje svaki zaposlenik zaslužuje ako ispuni obveze prema poslodavcu, koje su također određene u kolektivnom ugovoru. Troškovi rada jednog poduzeća sudjeluju u ukupnim troškovima većom ili manjom mjerom, ovisno o djelatnosti poduzeća. Troškovno računovodstvo predstavlja skup metoda čija je svrha sakupljanje informacija o svim troškovima, te njihova distribucjia prema upravljačkom računovodstvu, računovodstvenoj djelatnosti koja top menadžmentu poduzeća pomaže u donošenju sadašnjih i budućih odluka. Brodogradilište Uljanik raspolaže radnicima raznih stručnih kvalifikacija od kojih je većinski zastupljena KV stručna sprema. Prosječna plaća radnika u brodogradilištu iznosi 6.581,41 kuna a najveća plaća pripada radnicima stručne kvalifikacije VŠS te iznosi 7.677,08 kuna. Usporedbom izvještaja o sveobuhvatnoj dobiti za 2012. i 2013. godinu može se primijetiti da poduzeće prethodnih godina ostvaruje gubitak gdje su rashodi uvelike nadmašili prihode. Brodogradilište se trenutno nalazi u nezavidnoj situaciji zato što većinu svojih proizvodnih aktivnosti obavlja u gradu strategijski usmjerenom prema razvoju turizma kao dominantnoj gospodarskoj grani grada. Ulaskom Republike Hrvatske u Europsku Uniju određeni broj gospodarskih djelatnosti pa tako i brodograđevna mora poštivati određene regulative koje su u nekim slučajevima u koliziji sa strateškim planovima razvoja brodogradilišta. Paradoksalno je da proračunski deficit Uljanika može biti saniran ako se dodatno educira postojeći kadar, što u kratkoročnom smislu kreira nove troškove ali u dugoročnom pogledu osposobljava radnu snagu u proizvodnji brodova veće vrijednosti.