William Stanley Jevons bio je jedan od zanimljivijih i najzagonetnijih ličnosti u povijesti ekonomske misli u Velikoj Britaniji, kao i jedan od mnogih profesionalnih ekonomista svih vremena. Jevonsov je glavni prodor u ekonomskoj teoriji bio njegovo utemeljivanje analize korisnosti te je na njoj izgradio teorije razmjene, teorije ponude i teoriju kapitala. Suvremena teorija korisnosti potječe još iz utilitarizma koja je još uvijek jedna od glavnih struja zapadnjačke intelektualne misli. Jevons definira robu kao predmet, tvar, djelovanje ili uslugu koja može donijeti užitak ili pak može otkloniti bol. Načelo granične korisnosti Jevons je prvi obrazložio. Prema njemu načelo granične korisnosti vrijedi i za alociranje oskudnih, fiksnih sredstava između svih dobara u pojedinačnom potrošačkom budžetu. U teoriji razmjene Jevons uvodi trgovinsko tijelo koje je označavalo svako tijelo bilo da se radi o kupcu ili o prodavaču u rasponu od pojedinca do sveukupnog stanovništva. Jevons definira rad kao bilo koje bolno naprezanje uma ili tijela koje osoba pretrpi imajući djelomično ili u potpunosti u vidu buduće dobro. U radu Pitanje ugljena Jevons poziva na postupno iscrpljivanje britanskih pomagala za ugljen u kojem je obrazložio svoje tvrdnje u kojima smatra da će, kako je opskrba ugljenom iscrpljena, da će se samim time i povećati cijena ugljena. U djelu Teorija Sunčevih pjega, Jevons je smatrao kako je bit ove teorije da Sunčeve pjege svojom prosječnom periodičnosti od 5 do 10 godina značajno utječe na atmosferske prilike, a one utječu na siromašniju ili bogatiju žetvu, što rezultira višim ili nižim gospodarskim aktivnostima.