Abstract | Dugo 19. stoljeće period je buđenja nacionalne svijesti među narodima u kojem pratimo integracijski proces istarskih Hrvata koji duboko prodire u svakodnevni društveni i kulturni život zajednice, a u velikom je sukobu s istovremenim talijanskim iredentizmom. Talijani, iako etnička manjina u Istri, bili su gospodarski jači i obrazovaniji što im je omogućilo favoriziranje te podilaženje od strane bečke vlade. Provodili su talijanizaciju istarskog društva te su kočili svaku mogućnost širenja hrvatskih i slovenskih nacionalnih osjećaja. Istarski Hrvati i Slovenci borbu za svoja prava iskazivali su na političkom i društvenom planu. U pokrajinskom saboru, koji je zasjedan od 1861. do 1916., borili su se za ravnopravnost vlastitog jezika, a važni pojedinci koji su se istaknuli svojim govorima su Vjekoslav Spinčić, Matko Laginja, Dinko Vitezić te Matko Mandić. S vremenom su oformili političku stranku pod imenom Hrvatsko-slovenska narodna stranka koja je djelovala protiv ideja Talijanske liberalne stranke. Jednako tako, istarski zastupnici u Carevinskom vijeću borili su se za pitanje školstva, gospodarstva, te generalnog poboljšanja života istarskih Hrvata i Slovenaca. Razvoj nacionalne svijesti uvjetovao je i širenje pismenosti zbog čega dolazi do uspostavljanja nekoliko preporodnih listova koji su imali veliku ulogu u obrazovanju i mobilizaciji istarskog stanovništva. Najvažnije novine bile su „Naša sloga“ koje su izlazile od 1870. do 1915., a pratile su političko-nacionalne teme, školstvo, rad društvenih organizacija, vijesti iz svijeta te književne priloge. Na istarskom se prostoru osnivaju i čitaonice, narodni domovi, zadruge te štedno-kreditne ustanove kao mjesta s velikom političkom ulogom te žarištem istarskog narodnog pokreta. Pomoću kreditnih zadruga, istarski se seljak postupno oslobađao ovisnosti talijanskog kapitala, a samim time i utjecaja. Istarski narodni pokret u društvu je imao veliku ulogu sve do izbijanja Prvog svjetskog rata koji je uzrokovao gubitak velikog broja stanovništva zbog evakuacije ili novačenja istarskih ljudi, a kao jednu od posljedica imao je i prestanak izlaženja „Naše sloge“. |
Abstract (english) | The Long 19th century is a period of development of national awerness among nations in which we follow integration process of Istrian Croats which deply infiltrate into social and cultural life of Istrian comunity but was also in conflict with Italian irredentism. Even though their ethnic minority, the Italians were economically stronger and more educated which made them more favorable by the Viennese government. They conducted the Italianization of the Istrian society and tried to stop the development of Croatian and Slovenian national awerness. Istrian Croats and Slovenes have been fighting for their rights politically and socially. They fought for the equality of their language in Istrian Parliament from 1861 to 1916 where few individuals stood out for their speeches - Vjekoslav Spinčić, Matko Laginja, Dinko Vitezić and Matko Mandić. They later formed political party Hrvatskoslovenska narodna stranka as opposition to italian Talijanska liberalna stranka. Istrian representatives fought for the issue of education, economy, and general improvement of the Croatian and Slovenian everyday life in Imperial Council. National awerness enabled the development of literacy which as a result had establishment of several papers that played a large role in educating and mobilizing the Istrian population.The most important one was „Naša sloga“ which wrote about political-national topics, education, the work of social organizations, world news, and literary contributions from 1870 to 1915. There were also a lot of libraries, National Homes, cooperatives and credit intitutions as places with a focal point of the Istrian people's movement. With the help of credit institutions, Istrian people were freed from dependence on Italian capital and their influence. The Istrian people's movement played a major role in society until the outbreak of World War I, which caused the loss of large populations due to the evacuation or recruitment of Istrian people. One of the consequences was discontinuation of „Naša sloga“. |