Djeca kroz igru uče i razvijaju svoje sposobnosti, kako mentalne i psihomotoričke, tako i kognitivne i motoričke. Kroz računalne igre unaprjeđuju svoja informatička znanja i komunikacijske vještine igrajući se na računalima i pametnim telefonima. Igre djeci povećavaju kreativnost i razvijaju maštu, posebice društvene igre. Računalo u obrazovanju zadržava djetetovu koncentraciju učenja, omogućuje interaktivno učenje, pruža mogućnost otkrivanja i potiče aktivno učenje. Unaprijeđen je proces učenja i poučavanja uz uporabu kognitivnih alata za izgradnju znanja, pri čemu učenici postaju kreatori, kroz vlastito interpretiranje i organiziranje znanja. (Mirković, 2012.) Društvene igre 'na mreži' imaju svoje prednosti i nedostatke, kao i svaki segment odgoja i obrazovanja. Najveći nedostatak je, što igranjem računalnih igara djeca zanemaruju prijatelje i izlaske na svježi zrak, što je izrazito bitno za razvoj djeteta. Druženje i igranje na otvorenom s vršnjacima je sve rjeđe, a igranje na računalima sve češće. Roditelji bi trebali djecu poticati da što više vremena provode vani jer je to dobro za njihov fizički i psihički razvoj te stjecanje prijatelja. Igre poput graničara, lovice i skrivača, pomažu u tjelesnom razvoju, izgradnji samopoštovanja, ali i uče djecu kako ovladati emocijama i prihvatiti poraz. Igranje društvenih igara s obitelji i prijateljima 'na stolu' je jednako popularno bilo i ostalo. Omogućuje nam puno zabave, smijeha i stvaranja novih uspomena. Današnje generacije znaju o računalima puno više nego njihovi roditelji te bi zato roditelji trebali pozorno provjeravati koje igre igraju njihova djeca. Na računalu postoje i edukativne igre koje su odličan medij za učenje u pojedinim segmentima te tradicionalnu nastavu čine zanimljivijom. Uglavnom igranje igara počinje iz dosade, ali vrlo brzo prerasta u potrebu što nas na kraju dovede do ovisnosti.