| Abstract | Vanjska trgovina predstavlja gospodarsku djelatnost koja obuhvaća razmjenu roba i usluga s inozemstvom. Vanjska trgovina obuhvaća dva temeljna pojma – izvoz i uvoz. Izvoz se definira kao prodaja domaćih proizvoda na inozemnom tržištu, a uvoz kao kupnja inozemnih proizvoda za domaće potrebe. U svim zemljama postoje tri vrste čimbenika kojima se uređuje vanjskotrgovinsko poslovanje: državna tijela, posebne misije, ustanove, asocijacije ili zajednice te trgovačka društva. Instrumenti trgovinske politike su carine, uvozne kvote, izvozne subvencije, pristojbe za carinjenje, kontrola robe, podrijetlo robe, devizna ograničenja i porez na uvoz. Suvremena teorija vanjske trgovina nastala je kao rezultat razvoja ekonomske misli kroz stoljeća. Teorije koje su imale utjecaj na kreiranje suvremene teorije su merkantilizam, teorija apsolutnih prednosti, Ricardova teorija te Heckser-Ohlinova teorija. Vanjska trgovina važna je za cjelokupno gospodarstvo svake zemlje. Međusobnom razmjenom roba i usluga s inozemstvom, zemlja se uključuje u svjetsko gospodarstvo. Najvažniji razlog zbog kojeg je svaka zemlja zainteresirana za uključivanje u međunarodnu razmjenu je taj što razvoj društvenih proizvodnih snaga izaziva specijalizaciju proizvodnje. Specijalizacija može poprimiti dva oblika: specijalizacija u proizvodima i specijalizacija u proizvodnim operacijama. Vanjska trgovina Republike Hrvatske ima izravan utjecaj na rast i razvoj. Međunarodno poslovanje je važno za gospodarski rast i razvoj zbog: korištenja prednosti trgovinskih razlika, postizanje ekonomije razmjera i ostvarivanje profita i zaštite domaćeg tržišta. Malim zemljama poput Republike Hrvatske jedino izvozno orijentirana ekonomija može osigurati stabilan i konstantan gospodarski rast i razvoj, a time i poboljšanje gospodarske situacije u zemlji. Gospodarstvo Republike Hrvatske ima bezbroj nedostataka u izvoznom smislu: usitnjena proizvodnja, nedostatni proizvodni kapaciteti, nedostatak jasne nacionalne izvozne strategije, teži pristup svjetskom kapitalu te problem transfera i tehnologija. |
| Abstract (english) | Foreign trade represents an economic activity that involves the exchange of goods and services abroad. Foreign trade encompasses two fundamental concepts - export and import. Exports are defined as the sale of domestic products on the foreign market, and imports as the purchase of foreign products for domestic purposes. In all countries, there are three types of factors governing foreign trade: state bodies, special missions, institutions, associations or communities and companies. Trade policy instruments include customs, import quotas, export subsidies, customs clearance fees, goods control, origin of goods, foreign currency restrictions and import taxes. Contemporary foreign trade theory has emerged as a result of the development of economic thought through the centuries. Theories that have influenced the creation of contemporary theory are mercantilism, absolute advantage theory, Ricard's theory, and Heckser-Ohlin's theory. Foreign trade is important for the overall economy of each country. By mutual exchange of goods and services abroad, the country is included in the world economy. The most important reason why each country is interested in joining the international exchange is that the development of social productive forces provokes a specialization of production. Specialization can take two forms: product specialization and specialization in production operations. Foreign trade of the Republic of Croatia has a direct impact on growth and development. International business is important for economic growth and development due to: the advantage of trade differences, the achievement of economies of scale and the achievement of profits and the protection of the domestic market. Smaller countries such as the Republic of Croatia, the only export-oriented economy can ensure steady and constant economic growth and development, and thus improve the economic situation in the country. The economy of the Republic of Croatia has countless deficiencies in export terms: fragmented production, insufficient production capacities, lack of a clear national export strategy, greater access to world capital, and the problem of transfer and technology. |
