Diskriminacija cijenama je različito naplaćivanje istog proizvoda ili usluge različitim potrošačima. Klasificirana je u tri stupnja. Svaki od ta tri stupnja za primarni cilj ima zadobiti potrošačev višak. Izvedivost prvog stupnja u praksi gotovo da je nemoguća jer zahtjeva previše vremena za provođenje i nikako nije pogodno i izvedivo za velika poduzeća. Drugi stupanj je uvelike prisutan u svakodnevnici : razni programi pogodnosti i lojalnosti, količinski popusti i slično. Treći stupanj je isto tako uvelike prisutan u svakodnevnici, što je moguće vidjeti u velikom broju situacija. Primjerice, studenti i umirovljenici u autobusima plaćaju niže cijene karata nego drugi putnici. Diskriminacija cijenama nije nelegalna, odnosno dopuštena je i čak se u nekim situacijama smatra poželjnom. Sve dok ne prelazi određene granice kao što su namjerno istiskivanje konkurencije sa tržišta ili nanošenje štete kupcima.