Pojam profesionalna izloženost podrazumijeva svaki ubod, kontakt sluznice ili kože zdravstvenih ili nezdravstvenih djelatnika s krvlju ili drugom tjelesnom tekućinom, koja se dogodi tijekom obavljanja radnih zadataka. Djelatnici u zdravstvu svakodnevno su izloženi riziku od prijenosa raznih uzročnika, međutim najveći rizik predstavljaju krvlju prenosivi virusi, HBV, HCV i HIV. Najjednostavnija, najvažnija i primarna metoda profilakse je predekspozicijska profilaksa koja uključuje sve one mjere koje sprječavaju nastanak izloženosti. Predekspozicijska profilaksa, uz pravilno provođenje higijene ruku, uključuje eliminaciju ili zamjenu rizika, izradu standardiziranih operativnih postupaka i protokola prijave izloženosti, primjenu fizičkih barijera i pravilnu primjenu osobnih zaštitnih sredstava. Ukoliko dođe do profesionalne izloženosti provodi se postekspozicijska profilaksa. Njen najznačajniji postupak je prijava izloženosti kako bi se mogle provesti sve ostale mjere PEP-a. Cilj rada bio je utvrditi učestalost i vrstu profesionalne izloženosti ozljedama oštrim predmetima djelatnika u zdravstvu OB Pula. Za njegovu izradu korišteni su podaci Tima za kontrolu bolničkih infekcija po dobivenoj suglasnosti Etičkog povjerenstva. Praćeno je razdoblje od deset godina, započevši od 01. siječnja 2013. i zaključno s 31. prosincem 2022. godine. Ukupno je prijavljeno 287 profesionalnih izloženosti. Najveći broj incidenata zabilježen je tijekom jutra, a najizloženije su bile medicinske sestre/tehničari s učestalošću od 48,8%. Kada se promatra dužina radnog iskustva, djelatnici s najkraćim radnim stažem, do 5 godina, bilježe najveći broj incidenata (100; 34,8%). Rezultati pokazuju da je zabilježeno najviše izloženosti ubodom na šuplju iglu, njih 165 od ukupno 226 uboda, odnosno 287 ukupno prijavljenih izloženosti. U podizanju svijesti o važnosti profesionalne izloženosti za pojedinca, ali i društvo u cjelini trebaju sudjelovati sve involvirane strane zbog posljedica koje ona može donijeti. Kao ključne mjere za podizanje razine sigurnosti djelatnika u zdravstvu mogle bi se izdvojiti šira primjena igala i intravaskularnih kanila sa sigurnosnim mehanizmima te provođenje edukacije i periodičnih reedukacija o radu na siguran način. Značajnu ulogu ima i dovoljan broj djelatnika kako bi se optimiziralo radno opterećenje, kao i prijava svake profesionalne izloženosti kako bi se omogućila adekvatna postekspozicijska profilaksa.