Sažetak U diplomskom se radu istražuje kojim su standardnojezičnim varijetetom pisani udžbenici hrvatskoga jezika. Analizirani su udžbenici za osnovnu školu, trogodišnju i četverogodišnju srednju školu te udžbenici za učenje hrvatskoga jezika za strance. Značajke visokoga varijeteta promatraju se na pravopisnoj i na gramatičkoj razini. Na pravopisnoj se razini promatra: kolebanje u pisanju dentala ispred afrikata, sastavljeno ili nesastavljeno pisanje negacije nenaglašenoga prezenta pomoćnoga glagola htjeti, dvostrukost refleksa jata iza pokrivenoga r, a na gramatičkoj razini: uporaba genitiva množine imenica s (ne)proširenom osnovom, deklinacija brojeva, navezivanje u genitivu, dativu i lokativu jednine pridjevskih riječi te položaj glagolske enklitike u rečenici. Izdvojene značajke istražene su u školskim udžbenicima za hrvatski jezik te potkrijepljene primjerima. Na koncu se donosi zaključak kojemu su varijetetu izloženi učenici u osnovnim i srednjim školama te polaznici programa za učenje hrvatskoga kao inoga jezika.