Kultura i turizam svojim zajedničkim djelovanjem podižu si vrijednost. Kultura oplemenjuje turističku ponudu nekog mjesta ili pak čini destinaciju prepoznatljivom i atraktivnom, dok turizam potpomaže popularizaciju i očuvanje kulturnih dobra, ali i nematerijalne kulturne baštine. Kultura kao temelj sadašnje ili buduće atraktivnosti nekog prostora predstavlja neiscrpan resurs neke turističke destinacije, a najvažniju komponentu zajedničkog djelovanja kulture i turizma predstavlja valorizacija kulturnih resursa koji svaku destinaciju čine drugačijom. Svaka je destinacija specifična i karakteristična obzirom na neke svoje kulturne posebnosti, koje trebaju predstavljati temelj stvaranja autentične atraktivnosti. Neiscrpnost kulturnih turističkih resursa leži u kulturi kao dinamičnoj pojavi, te je kao takvu možemo kontinuirano iznova valorizirati, a upravo na tome temeljiti će se rast i razvoj kulturnog turizma kao selektivne vrste. Buduća istraživanja ove problematike valjalo bi razvijati u smjeru turizma specijalnih interesa, odnosno stvaranja niša unutar kulturnog turizma. Hrvatska se zahvaljujući bogatoj kulturnoj baštini i napornom radu turističkih i kulturnih djelatnika afirmirala na turističkom tržištu ne samo kao zemlja lijepe obale i čistog mora, već bogate kulturne raznolikosti predstavljene u očuvanom autohtonom okruženju, što dodatno potvrđuje UNESCO svrstavanjem hrvatskih lokaliteta na Listu svjetske kulturne baštine. Kulturne manifestacije su prepoznate kao alat produženja sezone i povećavanja turističke potrošnje, ali prvenstveno stvaranja inovativnih turističkih proizvoda, te će kao takve dominirati u razvoju turizma Hrvatske. Poreč, grad očuvane kulturne baštine i razvijenog turizma, predstavlja izvanredan primjer utjecaja kulture na sadržajno proširenje turističkog proizvoda i podizanje atraktivnosti destinacije, ali i interakcije svih dionika na stvaranju novih kulturnih turističkih proizvoda. U kulturnoj turističkoj ponudi grada postoje dodatne mogućnosti za prilagodbu suvremenih tehnologija modernom putniku. Involviranost domicilnog stanovništva i drugih dionika u kulturne, ali i druge, turističke projekte od presudnog je značaja za njihov uspjeh, a dodatno potvrđuje tezu da je „čovjek ključ uspjeha u turizmu“ i „temelj atraktivnosti u kulturnom turizmu“.