Hrvatski jezik obogaćen je raznolikošću narječja, dijalekta i mjesnih govora, a djeca od najranije dobi počinju usvajati govor svoje okoline koji je često neki zavičajni govor. Tek polaskom u osnovnu školu počinju se susretati i sa standardnim jezikom te tada počinju intenzivnije razvijati leksik. Učenici slušanjem, govorenjem i pisanjem proširuju svoj leksik. U radu se pokazuje u kolikoj mjeri materinski idiom (zavičajni govor) utječe na razvoj leksika učenika mlađe školske dobi. U prvom, teorijskom dijelu rada opisana su narječja i dijalekti s naglaskom na međimurski dijalekt te razvoj govora i leksika kod djece mlađe školske dobi. Potom se izdvajaju ciljevi Hrvatskog jezika kao predmeta u osnovnim školama te se objašnjava pojam vertikalne dvojezičnosti. U drugoj cjelini je opisano provedeno istraživanje. Cilj istraživanja je bio ispitati i utvrditi utjecaj kajkavskoga narječja, tj. međimurskog dijalekta na leksik učenika mlađe školske dobi. U istraživanju je sudjelovalo 158 učenika drugih i četvrtih razreda OŠ Prelog, OŠ Hodošan, OŠ Domašinec i II. OŠ Čakovec. Istraživanje je provedeno putem anonimnog anketnog upitnika. Utvrđeno je da učenici razumiju i svakodnevno upotrebljavaju zadane kajkavske riječi, dok se na nastavi uglavnom služe standardnim jezikom, iako nije isključena ni upotreba zavičajnoga govora. Istraživanjem je potvrđena vertikalna dvojezičnost kod djece u početnim razredima OŠ na području Međimurja.