Ekonomska lokalizacija označava model za reorganizaciju postojećeg ekonomskog sustava. Pojavu same inicijative možemo pronaći u nesavršenostima postojećeg globaliziranog ekonomskog i društvenog sustava. Stoga je cilj ovoga rada upoznati se sa relativno novim pojmom na polju ekonomije, definirati ga te iznijeti njegove odrednice i obilježja. Rad se pored Uvoda i Zaključka, sastoji od četiri poglavlja. Prvo poglavlje razrađuje pojmovno određenje ekonomske lokalizacije odnosno pri tome se ističu njegove vodeće definicije, odnosno utvrđuje termin, njegove specifičnosti i temeljna obilježja. Osim toga, ono daje osvrt na povijesni tijek njegova znanstvenog izučavanja. Nastavlja se s drugim poglavljem koje razrađuje samu koncepciju ekonomske lokalizacije, njegove odrednice, kao i tijek provedbe u praksi. Obzirom na razradu bazičnih odrednica pri razradi ove teme u prijašnjim poglavljima, u četvrtom poglavlju se planirano navode primjeri iz prakse iz svijeta gdje su vidljive naznake implementiranja ovog pokreta sa odabranim aspektom Japana obzirom da je najtemeljitije istražen, proveden, praćen i dokumentiran učinak ekonomske lokalizacije na tom području. Uslijed toga, pri izradi rada je zamišljeno da se dotaknemo i Hrvatske obzirom da posjedujemo veći dio pogodnosti koje su plodno tlo za implementiranje same koncepcije. Stoga se peto poglavlje dotiče klasterizacije odnosno klastera kao moguće srodnog i najbližeg primjera provođenja koncepta na području Hrvatske. Također navode se i razjašnjavaju i ostali oblici ekonomske lokalizacije u Hrvatskoj, a to su zadruge, grupe solidarne razmjene, partnerstvo poljoprivredne proizvodnje podržane od zajednice (CSA/Community Supported Agriculture), financijske inicijative, zadruge obnovljive energije i tranzicijsko čvorište. Zaključkom se uokviruje razlaganje teme ekonomske lokalizacije obzirom na utvrđene bitne odrednice pojma i koncepta sa subjektivnim osvrtom autora u kontekstu koristi koje hrvatsko gospodarstvo može polučiti od implementiranja ekonomske lokalizacije.