| Sažetak | Odlučivanje se definira kao proces koji obuhvaća izbor između dvije ili više mogućih akcija, te provedbu akcije kako bi se ostavario unaprijed zadani cilj. Odlučivanje može biti savršeno, potpuno racionalno ili ograničeno. Racionalno odlučivanje nastaje kada se neki cilj ne može ostvariti bez akcije. Donositelj odluke mora razumjeti pravce kojima se cilj može postići i isto tako mora imati informacije i sposobnosti da se vrednuju alternative u smjeru postavljenog cilja. Kad nije moguće primijeniti potpuno racionalno odlučivanje, tada koristmo model zadovoljavajuće odluke, to jest, težimo zadovoljavajućem, a ne najboljem rješenju. Upravo tu su se stvorila dva modela racionalnog odlučivanja: model ekonomskog čovjeka i model administrativnog čovjeka.
Osnovna pretpostavka zadovoljavajućeg odlučivanja je nađena u činjenici da većina ljudi u stvarnom životu, umjesto optimalnom, teže zadovoljavajućim posljedicama svog odlučivanja. Razlog tomu su kao ograničenost informacija, manjak raspoloživog vremena, manjak znanja i sposobnosti... Da bi se donijela zadovoljavajuća odluka, prvo je potrebno utvrditi razinu aspiracije, odnosno minimalan skup zahtjeva koje definira donositelj odluke. Zatim umjesto potrage za najboljim mogućim rješenjem, donositelj odluke usmjerava svoja ponašanje tako da postavi ostvarivu razinu aspiracije i traži inačicu koja zadovoljava dane kriterije, tj. teži dovoljno dobroj odluci. Dovoljno dobra odluka je ona koja ostvaruje skup postavljenih minimalnih zahtjeva i kriterija. Ako pri odabranoj razini aspiracije postoje inačice odluke koje su s njome u skladu, nema potrebe za daljnjom pretragom. Ako pak ne postoje zadovoljavajuća rješenja, onda se potraga za dodatnim inačicama nastavlja sve dok se ne pronađe jedna koja može funkcionirati pri danoj razini aspiracije.
Cilj i tema ovog rada je jasnije objasniti pojam strategije zadovoljavanja i prikazati na koji način se dolazi do zadovoljavajućih odluka, u kakvom su odnosu zadovoljavajuće s optimalnim odlukama te kako je racionalno odlučivanje povezano s zadovoljavajućim odlučivanjem.
U prvom poglavlju definirano je odlučivanje i pojam odluke, a u drugom je predstavljen Herbert Simon kao začetnik strategije zadovoljavanja i nešto više je riječi o njemu i njegovom doprinosu ekonomiji i poslovnom odlučivanju.
Treće poglavlje objašnjava racionalno odlučivanje koje nas uvodi u strategiju zadovoljavanja u odlučivanju, a četvrto govori o samoj strategiji, pojmu strategije i procesu donošenja zadovoljavajuće odluke. Spominje se također i strategija optimirajućih odluka te navodi razlika između optimirajućih i zadovoljavajućih odluka. U petom poglavlju navedeni su primjeri donošenja zadovoljavajućih odluka u poduzeću i u šestom poglavlju donešen je sveukupni zaključak o temi. |
| Sažetak (engleski) | Decision making is defined as the process that includes choosing between two or multiple actions, and enforcing the action in order to achieve a certain goal. Decision making can be perfect, completely rational or limited. Rational decision making occurs when a certain goal cannot be achieved without action. The person making the decisions must understand the different ways that can be taken to achieve the same goal, as well as have the necessary informations and capabilities to evaluate the different alternatives in the direction of the set goal. When rational decision making is not an option, we then use the model of the satisfying decision, which means we try to achieve the satisfying option, and not the best solution. This is where the two decision making models come from: the economic man model, and the administrative man model.
The main assumption of the satisfying option decision making process is found in the fact that most people in real life try to achieve the most satisfying option instead of the optimal one in their decision making. The reason for that are limited informations, lack of time, lack of knowledge etc... In order to make a satisfying decision, you first have to determine a certain level of aspiration, or minimum requirements that are defined by the person making the decision. Then instead of looking for the best possible solution, the person making the decision focuses on setting aspirational levels and looking for the version that satisfies the given criteria. A good enough decision is the one that satisfyes the most of the set criteria. If during the decision making process we find an option that satisfies the aspirational levels we determined, then there is no need to continue searching. If that's not the case , then the search continues until an option is fount that can fit the aspirational levels.
The main goal and topic of this paper is to clarify decision making on a strategic level and to show how you can achieve a satisfying decision, what the relationship is between satisfying, optimal decisions and rational decisions.
The first chapter defines decision making and the term decision, the second chapter we introduce Herbert Simon as the founder of the strategy of satisfying decisions and talk about his contributions to economy and business decision making.
The third chapter explains rational decision making that brings us more into the satisfying decision making strategy, while in the fourth chapter we talk about strategy itself and the process of achieving the most satisfying decision. There is also mention of the optimising decisions and the difference between them and satisfactory decisions. The fifth chapter there are a few examples of the decision making process in a business, and the sixth chapter is a conclusion to the topic. |
