U kontekstu međunarodne ekonomije, izravna inozemna ulaganja dobivaju sve veći značaj, čime pobuđuju izniman interes brojnih dionika. Unatoč pozitivnim učincima istih, sve se više javljaju kritike brojnih znanstvenika i istraživača, a koje se odnose na potencijalne neprilike i ozbiljne probleme koje ove investicije mogu uzrokovati na razini nekog gospodarstva, društva i šire. To implicira potrebu za njihovim kritičkim istraživanjem u praksi. Glavni cilj ovog završnog rada je istražiti i definitari značenje i važnost institucionalnih odrednica privlačenja inozemnih izravnih ulaganja kroz komparativnu analizu investicija i institucionalnog okruženja u kojem se one ostvaruju, na primjeru Hrvatske i odabranih tranzicijskih zemalja – Slovenije, Mađarske i Češke. Hrvatska ima za cilj uređenje brojnih pitanja i područja koja se tiču stabilnosti gospodarstva i politike, ukidanja ograničenja i administrativnih prepreka, osiguranja povoljne investicijske klime i integriranja ključnih dionika u ovaj proces. Vjeruje se kako će značaj FDI na međunarodnoj razini u budućnosti također rasti, a posebice se očekuje njihov rast u kontekstu zemalja u razvoju koje će u narednim godinama urediti, ili barem nastojati unaprijediti, mnoga dosadašnja ograničenja koja ograničavaju njihovo privlačenje i adekvatno usmjeravanje.