Bolonjskom deklaracijom započela je reforma visokoškolskog obrazovanja u Europi. Europska unija je nastavila modernizirati obrazovni sustav, koji smatra temeljem efikasnog gospodarstva, uvođenjem koncepta cjeloživotnog učenja iznesenog u Lisabonskoj strategiji. Pojam cjeloživotno učenje definira se kao aktivnost učenja tijekom života s ciljem unapređivanja znanja, vještina, sposobnosti unutar osobne, građanske, društvene i poslovne perspektive. U sklopu cjeloživotnog obrazovanja uvažavaju se svi oblici obrazovanja: formalno, neformalno obrazovanje i informalno učenje. Cjeloživotno obrazovanje prihvaćeno je u svijetu kao model osobnog i profesionalnog razvoja i važan je korak u osvještavanju, pokretanju i transformaciji modernog društva u društvo znanja. Bijela knjiga o obrazovanju iz 1995. godine nastala je kao dio procesa kojemu je istovremena namjera poduzeti analizu i predložiti smjernice za djelovanje u području obrazovanja (education) i izobrazbe (training). Zagovara stajalište da u modernoj Europi nisu neuskladiva tri bitna zahtjeva: socijalna integracija, povećanje zaposlenosti i osobno ispunjenje te da se ne bi smjeli dovesti u sukob već bi trebali biti usko povezani. Lisabonsko zasjedanje Europskog vijeća u ožujku 2000. godine potvrđuje da je Europa neosporivo ušla u „vrijeme znanja“ sa svim posljedicama kojima ta činjenica utječe na kulturni, ekonomski i društveni život. Ustanovilo se da je unapređivanje cjeloživotnog učenja nužno za uspješnu tranziciju prema društvu i ekonomiji utemeljenoj na znanju. Upravo zbog toga, bit nadolazećih promjena predstavljaju europski sustavi obrazovanja i osposobljavanja koje je potrebno prilagoditi tim promjenama. Kontinuirano obrazovanje pogoduje pojedincima, društvu i gospodarstvima. Pojedincima omogućuje potrebna znanja, vještine, vrijednosti, stavove i razumijevanja, čini društva produktivnijim i inovativnijim time što zaposlenici stvaraju i otkrivaju nove sposobnosti i ideje, jača gospodarstvo vještinama i znanjem da se pojedinci razvijaju jer snažno gospodarstvo rezultira mogućnošću bolje zarade, blagostanja i napretku samog gospodarstva. Program za cjeloživotno učenje je program Europske unije za obrazovanje i stručno osposobljavanje, koji podrazumijeva sve aktivnosti vezane za učenje tijekom čitavog života, prema odluci Europskog parlamenta i Vijeća EU. Za navedeni je program u razdoblju od 2007. do 2013. godine bilo na raspolaganju ukupno 6.9 milijardi eura. To je ujedno i najveći program EU u području obrazovanja koji obuhvaća sve sektore obrazovanja te potiče mobilnost i međunarodnu suradnju. On nastoji doprinijeti razvitku Europske unije kao naprednog društva znanja, s održivim gospodarskim razvitkom, s većim brojem i boljim 61 radnim mjestima te većom društvenom kohezijom. Nastoji potaknuti mobilnost učenika i nastavnika, ali i zaposlenika u poduzećima, nevladinim udrugama, neprofitnim organizacijama te javnim i privatnim ustanovama koje se na lokalnoj razini bave formalnim ili neformalnim obrazovanjem. Unutar programa nalaze se potprogrami odnosno četiri sektorska programa usmjerena na predškolsko, osnovnoškolsko i srednjoškolsko obrazovanje (Comenius), visoko obrazovanje (Erasmus), strukovno obrazovanje i osposobljavanje (Leonardo da Vinci) i obrazovanje odraslih (Grundtvig) zatim Transverzalnog programa namijenjenog intersektorskim područjima (suradnja u javnoj politici i inovacijama u cjeloživotnom učenju, jezici, razvoj inovativnih informacijskih i komunikacijskih tehnologija, širenje i korištenje rezultata) i Program za potporu nastavi, istraživanju i promišljanju o europskim integracijama i ključnim europskim institucijama i udruženjima (Program Jean Monnet). Mobilnost podržavaju Comenius, Erasmus, Leonardo da Vinci te Transverzalni program u sklopu aktivnosti Suradnje i inovacije u obrazovnim politikama. Od ukupnog proračuna 18% dodijeljeno je centraliziranim aktivnostima tijelima Europske unije dok je preostalih 82% decentraliziranim, odnosno nacionalnim agencijama. Također, određeni su minimalni iznosi financiranja iz ukupnog proračuna namijenjenog za Program cjeloživotnog učenja za svaki pojedini potprogram, za Comenius 13%, Erasmus 40%, Leonardo da Vinci 25% i Grundtvig 4%. Erasmus+ novi je program EU u području obrazovanja, osposobljavanja, mladih i sporta za razdoblje od 2014. – 2020. Ovim se programom nastoji pridonijeti rješavanju glavnih socioekonomskih izazova s kojima će se Europa suočavati do kraja desetljeća, zajedno s programom strategije Europa 2020 za rast, radna mjesta, socijalnu jednakost i uključivanje. Programom Erasmus+ želi se ostvariti više nego u prethodnim programima time da se promiče sinergija i uzajamno poticanje u različitim područjima obrazovanja, uklanjanje granica između različitih aktivnosti i projekata, razvoj novih ideja, privlačenje sudionika iz poslovnog svijeta i poticanje novih oblika suradnje. U svrhu ostvarenja svojih ciljeva, program provodi aktivnosti mobilnosti pojedinaca, suradnje za inovacije i primjena dobre prakse te aktivnost potpore za reformu politike. Ukupni proračun za sedmogodišnje razdoblje iznosi 14.774 milijardi eura što je 40% više u odnosu na prethodni te osigurano je 1.68 milijardi eura za aktivnosti financiranja s trećim zemljama (partnerskim zemljama). Proračun je raspodijeljen na mobilnost u svrhu učenja za pojedince, najmanje 63%, suradnja u inovacijama i razmjena dobrih praksi, najmanje 28% te na podršku reformi politika otpada 4,2%. U Programu za cjeloživotno učenje se kroz godine prijavljivalo sve više sudionika i više od 3 milijuna mladih ljudi participiralo je u mobilnosti u sedmogodišnjem razdoblju. S tog aspekta, Program je ostvario svoje ciljeve i prije završetka samog programa. Novi program nastoji ostvariti novih 3 milijuna mobilnosti i prema svim pokazateljima pretpostavlja se da će biti uspješan. Iznosi stipendija su se s godinama povećavali, kao i godišnji iznosi financiranja za svaki pojedini program. S druge strane, vremensko trajanje mobilnosti se kroz godine smanjivalo. Mobilnost studenata te nastavnog i nenastavnog osoblja se povećavala te je prema istraživanju na temelju osobnog iskustva sudionika zaključeno kako im je mobilnost donijela višestruke koristi, od individualne do institucionalne. Kao individualne koristi smatraju se usavršavanje stranog jezika, prednosti pri zapošljavanju, život u multikulturalnim sredinama i širenje dobre prakse. Institucionalne su pohađanje predavanja profesora sa stranih sveučilišta te umrežavanje sveučilišta. Europska unija nastoji svojim građanima omogućiti jednake prilike stjecanja novih znanja, jezika i iskustvo boravka u drugim sredinama. S obzirom da ulaskom svake države u integraciju nestaju granice, svakom europskom građaninu dozvoljen je rad i boravak u stranoj državi na kojem Unija i inzistira omogućujući im prilagođavanje u slučaju odluke za radom u stranim državama. Europska unija može se razvijati i gospodarski napredovati jedino ako su njenim građanima postavljeni jednaki sustavi obrazovanja i mogućnosti zapošljavanja.