Tema ovog završnog rada jest uloga prosocijalnog ponašanja u socijalnim interakcijama. Rad je koncipiran tako da se prije svega obuhvate, samim time i objasne pojmovi socijalizacije, socijalnih vještina te socijalnih interakcija, a tek nakon toga pojmovi prosocijalnosti i altruizma. Razlog tomu je predstavljanje prosocijalnog ponašanja i vještina kao rezultat, odnosno posljedicu raznih socijalnih utjecaja kojima je izložena gotovo svaka individua. Važno je razumjeti kako razina prosocijalnosti i razina stečenih prosocijalnih vještina oblikuju socijalni svijet određene individue. Dakle, možemo zaključiti kako je veza između socijalizacije (njezinih komponenata) i prosocijalnosti uzročno-posljedična. Tako, primjerice, obiteljske vrijednosti, pod čijim se utjecajem pojedinac nalazi od najranijih početaka, utječu na odabir vršnjaka, odnos sa vršnjacima i na kraju na odnos prema osobama i obvezama iz odgojnoobrazovnog sustava. Sustav vrijednosti, normi i socijalno-emocionalni aspekti razvoja praćeni su kognitivnim razvojem koji pojedincu omogućuje uočavanje, razumijevanje i evaluaciju određene situacije. Drugim riječima, kognitivni razvoj (i svi njegovi aspekti) jedan je od faktora koji utječu na sposobnost donošenja odluke hoće li se i u kojoj mjeri pojedinac ponašati prosocijalno.