Istraživanje zadovoljstva zaposlenika uvjetima na radnom mjestu u sektoru marketinga u Republici Hrvatskoj pisano je na temelju pretpostavke o postojanju visoke razine zadovoljstva onih koji se bave ovim poslom te istovremenom pretpostavkom o postojanju prostora za dodatnom izgradnjom uvjeta koji bi pozitivno doprinosili ostvarenju zaposlenika ovog sektora. Kroz detaljniju analizu i obradu sekundarnih izvora, s naglaskom na stručnu literaturu, istraživanje je pokazalo kako su u teoriji zadovoljstvo zaposlenika i njihova motivacija neki od presudnih čimbenika za uspjeh poslovnih organizacija. Pritom je važno napomenuti kako su to suvremeni pogledi na značaj pojedinca za kolektivni uspjeh organizacija koji su rezultat dugogodišnjeg usavršavanja menadžerskih praksi upravljanja ljudskim resursima. U društvu znanja, jasno je da znanje nose isključivo ljudi, radi čega su organizacije spoznale važnost zadržavanja najboljih kadrova u svojim redovima. Da bi u navedenom uspjele, u uvjetima globalizacije i brzog protoka informacija te iznimno liberaliziranom tržištu rada, organizacijama više nije dovoljno kreirati strategije prodaje i proboja na određena tržišta, već u svoje korporativne strategije moraju uključiti i faktore koji će im omogućiti pribavljanje i zadržavanje kvalitetnih kadrova. Osim pribavljanja, organizacije su postale primorane kreirati radno okruženje koje će odgovarati potrebama zaposlenika, a sve to kako bi ih se održalo motiviranima i proaktivnima u kreiranju novih rješenja i podizanja njihove radne učinkovitosti. Polazište za izgradnju zadovoljstva zaposlenika nalazi se u teorijama motivacije koje su se u posljednja dva stoljeća uvelike odmaknule od tradicionalnih autoritativnih pristupa u kojima su se kazne koristile kao glavni izvor motivacije. Uviđajući kako represija i kažnjavanje doprinose motivacijom koja je niža od one koju donose ostali sustavi motivacije, organizacije su se sve više okrenule onim oblicima i sustavima u kojima će zaposlenici biti samo-motivirani i samoinicijativno posezati za aktivnostima koje će doprinijeti ukupnom boljitku čitave organizacije. Takve strategije pozitivno su percipirane od strane potencijalnih zaposlenika što dokazuju najnovije teorije o izgradnji brenda poslodavca. Dok pozitivan imidž poslodavca i svi oni faktori koji stoje iza takvog imidža zaposlenicima omogućuju radne uvjete koji će doprinijeti njihovom zadovoljstvu, a time i kvaliteti njihova života, pozitivan imidž poslodavcima omogućuje jednostavno i brzo pronalaženje komepetentnih kadrova i ostvarenje njihove lojalnosti koja u dugom roku rezultira visokim stupnjem radne učinkovitosti i tržišne uspješnosti. Temeljem iznesenog, moguće je donijeti sud prema kojemu su pomoćne hipoteze 1 i 2 valjane. Točnije, moguće je zaključiti kako je upravljanje zadovoljstvom zaposlenika jedno od ključnih odrednica suvremenog upravljanja ljudskim potencijalima u poslovnim organizacijama te kako su zadovoljni zaposlenici ključni su resurs za postizanje dugoročnog uspjeha poslovnih organizacija – postavlja se za drugi dio istraživanja. Empirijski dio istraživanja pak ukazuje kako su zaposlenici marketinškog sektora u Republici Hrvatskoj podijeljenih stavova oko razine zadovoljstva poslom i radnim mjestom, kako gledajući ukupnu ocjenu tako i razmatrajući pojedine čimbenike zadovoljstva. Iz navedenog proizlazi kako uvjeti rada i razina zadovoljstva zaposlenih u sektoru marketinga u Republici Hrvatskoj nisu u potpunosti usklađeni s prijedlozima najboljih praksi koje nalaže znanost. Odnosno, istraživanje pokazuje kako u sektoru marketinga postoji prostora za implementaciju teorijskih okvira koji bi pozitivno doprinijeli ostvarenju zadovoljstva zaposlenika, što bi se odrazilo na uspješnost poduzeća, a time i gospodarstva u cijelost. Istovremeno, istraživanje pokazuje kako zaposlenici sektora nisu nezadovoljni svojim poslom i radnim uvjetima. Radi navedenog, treća hipoteza se odbacuje. U konačnici, moguće je zaključiti kako razina zadovoljstva je usko povezana s uvjetima rada čime se radna hipoteza prihvaća, te se može dodatno proširiti na tvrdnju kako razina zadovoljstva uvelike određuje razinu učinkovitosti u dugom i kratkom roku. Ovo istraživanje pokazalo je da radne uvjete u budućnosti treba usmjeravati na način da podižu razinu zadovoljstva zaposlenika kako bi se istovremeno podigla i njihova radna učinkovitost te na taj način podigao ukupni društveni standar.