Mediteranska dagnja je dobar bioindikator kvalitete mora i često se koristi u raznim znanstvenim istraživanjima kao i raznim monitoring studijama okoliša koje utvrđuju stres u morskom ekosustavu koristeći biološke pokazatelje (biomarkere). Na vrijednosti biomarkera mogu utjecati biometrijski parametri kao što su veličina dagnje, masa ljušture ili masa mekog tkiva. Kako bi se ustanovila razlika u ponašanju jedinki dagnje različitih veličina za pojedine pokazatelje odredile su se vrijednosti za indeks kondicije, indeks probavne žlijezde, vrijeme preživljavanja na zraku i toksičnost tkiva dagnje za tri veličinske kategorije dagnji (< 4 cm, 4-6 cm i > 6 cm). Za većinu pokazatelja (indeks kondicije, indeks probavne žlijezde i toksičnost tkiva dagnje) jedinke veće od 6 cm najbolje upućuju na lokacije pod različitim okolišnim utjecajem, ali će upotreba velikih jedinki i u SOS testu najbolje razlučiti postaje pod nepovoljnim utjecajem uvjeta okoliša.

The Meditteranean mussel (Mytilus galloprovincialis) is a good bioindiator of seawater quality. It is often used in researches and various environment monitoring programs aimed to assess the stress in a marine environment using biomarkers. The value of the biomarkers may be affected by biometric parameters such as the size of the mussels, mass of the shell and a soft tissue mass. In order to establish the difference in the mussel response, among specimens of various sizes was investigated condition index, digestive gland index, survival in air and tissue toxicity in mussels of three size categories (< 4 cm, od 4-6 cm i > 6 cm) we determined. Majority of biomarkers (condition index, index of digestive glands and tissue toxicity) determined in organisms larger than 6 cm discriminated locations under different environmental impacts. Specimens < 4 cm were the most sensitive in SOS test although, large animals also singled out the locations with most disturbing environmental conditions.