| Abstract | Na prostoru buduće ranosrednjovjekovne Hrvatske postojala je razvijena crkvena organizacija iz antičkih vremena u okrilju salonitanske metropolitanske crkve, no ona će nakon provala Slavena zapasti u razdoblje degradacije. Hrvatski je narod već pri samom dolasku na nove prostore bio u doticaju s kršćanstvom, premda će pokrštavanje na intenzitetu dobiti u 9.st. Obnovljena će splitska biskupija preuzeti antičko nasljeđe crkvenog središta u Saloni, nakon čega u prvoj polovici 10. stoljeća uspijeva povratiti metropolitansku čast na splitskom crkvenom saboru. Hrvatski su narodni vladari znali prepoznati oslonac u Crkvi, stoga sudjeluju u obnovi njene organizacije. Zasigurno znamo da su već i prvi hrvatski kneževi koji su u praksi upravljali samostalno, iako su još uvijek službeno franački vazali, poticali razvoj crkvene djelatnosti, prije svega posredstvom benediktinskih redovnika. Upravo je „Red braće“ bio žarište znanstvenog, kulturnog ali i gospodarskog razvitka ranosrednjovjekovne hrvatske. Iako je naposljetku pripala u okrilje pape, Istočna crkva također je igrala ulogu u oblikovanju Hrvatske. Njihov utjecaj uglavnom je prevladavao u dalmatinskim gradovima i priobalju, na jugoistoku Hrvatske, te na kvarnerskim otocima, što se očituje u glagoljskoj liturgiji, bogoslužju na narodnom jeziku, sakralnoj arhitekturi, ali i na ostaloj baštini. Kraljevina Hrvatska će zenit svojeg postojanja doživjeti upravo u vrijeme borbe za investituru, u kojoj papa Grgur VII. traži saveznike ne bi li promijenio srednjovjekovnu ravnotežu snaga, odnosno kako bi istaknuo prvenstvo crkvene vlasti. Hrvatski će kralj Dmitar Zvonimir u tom smislu postati papin vazal, a time i saveznik protiv njemačkog cara Henrika IV. Međutim, razdoblje hrvatskih narodnih vladara zalazi u krizu nakon Zvonimirove smrti, a ubrzo će u potpunosti iščeznuti. |
| Abstract (english) | Church organization in early medieval Croatia was based on antique structure of salonitan metropolitan church before the degradation which followed after Slavic invasion. Contacts with christianity were present since the arrival of Croats on new land, although the intensified christianization will start with the 9th century. The restored bishop diocese of Split has taken heritage of church center from Salona, furthermore it was able to reclaim metropolitan rank in first half of the 10th century. Significance of Church support was recognized by the croatian national rulers, and with this in mind they took part in restoration of its activity. Focus of scientific, cultural and economic development of early medieval Croatia were the benedictines. Notably, Eastern church also played a role in organization of Croatia. Moreover, their impact prevailed in cities in Dalmatia, in southeast Croatia, and islands of Kvarner. It was manifested in glagolitic liturgy, sacral architecture and other instances of Croatian national inheritance. During the investiture controversy kingdom of Croatia reaches its zenith, whilst pope Gregory VII. tries to feature the primacy of ecclesiastical power by seeking allies. In relation to that, Croatian king Dmitar Zvonimir becomes papal vassal, which granted him independence of secular rulers, and by that also an ally against German emperor Henrik IV. After the death of king Zvonimir, Croatia falls into epoch of instability, which will end the era of Croatian national rulers. |
