Title Addio Pola kao simbol vječitog žaljenja i tihog otpora Title (english) Addio Pola as symbol of ever current surbon and silent resistance Author Tatjana Tomić Mentor Valnea Delbianco (mentor)Committee member Boris Koroman (predsjednik povjerenstva)Committee member Valnea Delbianco (član povjerenstva)Committee member Dubravka Dulibić-Paljar (član povjerenstva)Committee member Matija Jelača (član povjerenstva)Granter University of Pula Defense date and country 2019-09-30, Croatia Scientific / art field, HUMANISTIC SCIENCES Abstract U ovom diplomskom radu bit će riječi o specifičnoj političkoj reaproprijaciji i preupotrebi pjesme Addio Pola, poznatoj prema glazbenoj izvedbi Gori Ussi Winetoua i Francija Blaškovića, a prema orginalnom predlošku Daniela Načinovića pod naslovom Patrizia. Snažno obilježena melankolijom, nostalgijom i osjećajem tihog otpora, u aranžmanu pogrebnog marša opisuje pogreb fikcionalnog lika prostitutke Cosulich Patrizije i tematizira malu, osobnu priču unutar velikih povijesnih narativa. Kroz jezična ispreplitanja talijanskog, njemačkog jezika i čakavskog dijalekta, pjesma je postala lokalna makabrična himna, simbol grada (Pule) kojeg su mnoge vlasti koristile i iskoristile. Feminističko čitanje koje se bavil detektiranjem različitih reprezentacijskih praksi žene u književnosti (nacija kao majka, grad kao kurva) odgovora potrebi interpretacije afekta, tj. osjećajima žalosti i gubitka prisutnima u pjesmama o Puli. Takvi osjećaji preko pjesme Addio Pola izraženi su na prosvjedima protiv turistifikacije poluotoka Muzil 2013. godine ispred Komunalne palače i za vrijeme štrajka radnika brdodogradilišta Uljanik 2018. godine. Za vrijeme i naročito na kraju višemjesečne agonije oko proglašenja stečaja brodogradišta u 2019. godini, Addio Pola uzastopno se pojavljivala kao tip društvenog komentara u javnom mnijenju kao simbol vječitog žaljenja, izraz sućuti, ali i kao izraz tihog otpora.
Abstract (english) In this paper the focus will be on the specific political re-appropriation and (re)usage of the song Addio Pola, known and predominantly performed by Gori Ussi Winnetou (lead by Franci Blašković) with lyrics by Daniel Načinović, as a song of melancholy, nostalgia and resistance. Musically arranged as a funeral march, it depicts the death and funeral of a prostitute Cosulich Patrizia (a fictional character): a marginal, personal story within the framework of „grand narratives“. A linguistic intertwining in Italian, German and Chakavian dialect in its lyrics has become a macabre local hymn, symbolic of a town many governments have used and abused. Feminist readings have dealt with various representations of womanhood in literature (e.g. nation as a mother, city as a harlot), yet in Addio Pola, the grief expressed for the deceased emphasises her difference with emotions of loss and uncertainty. Such emotions were expressed during demonstrations against the tourist development of the Musil peninsula before the City Council in 2014, and the protests during the shipyard (Uljanik) worker's strike in 2018. During the ongoing decay of Uljanik till its proclaimed insolvency in May, Addio Pola was continually invoked as a sign of grief, ever current parting sorrow and silent resistance.
Keywords
Addio Pola
Franci Blašković
Uljanik
austrougarska Pula
kulturno pamćenje
teorija afekta
heterotopija
feministička teorija
Keywords (english)
Addio Pola
Franci Blašković
Uljanik
Austro-Hungarian Pula
cultural memory
affect teory
feminist theory
Language croatian URN:NBN urn:nbn:hr:137:962022 Study programme Title: Croatian Language and Literature (single major); specializations in: teaching track, general track Type of resource Text File origin Born digital Access conditions Open access Terms of use Created on 2020-02-11 10:40:38
