Usklađivanje poslovnoga i obiteljskog vremena jedan je od značajnijih čimbenika za sretnu obitelj. U Hrvatskoj je preduvjet za život da su oba roditelja zaposlena. Ne možemo govoriti o jedinstvenom problemu odnosa poslovnoga i obiteljskog vremena iz razloga što ipak usklađivanje ovisi i o samoj djelatnosti u kojoj su žene zaposlene, npr. medicinske sestre, liječnice, žene koje rade u smjenama i noćni rad. U tom preduvjetu je ključ mijenjanja strukture obitelji, jer zaposlena žena ne može više bez pomoći partnera sudjelovati u kućanskim poslovima, skrbi o djeci i drugim članovima obitelji, kupovini i slično. Obiteljska i populacijska politika međusobno su usko povezane i velikim se dijelom podudaraju. Obiteljska politika tretira se kao dio socijalne politike, iako se ponekad izdvaja kao posebna politika. Ona je javna politika jer je država ta koja je odgovorna za provođenje obiteljske politike, kao što je odgovorna i za provođenje svih drugih politika kao što su ekonomska, porezna, stambena, itd. Zato se ona definira kao javna politika kojom se djeluje na obiteljske resurse radi poboljšanja položaja, pogotovo ugroženih obitelji. U Republici Hrvatskoj je niz problema koji su vezani uz nepopularno provođenje mjera obiteljske politike. Preporuke HZZ-a o smanjenju upisnih kvota pri obiteljskim studijskim usmjerenjima još više će produbiti problem obiteljske politike, jer je nužno povećanje broja odgajatelja na grupu od 20 do 25-oro djece. Mali udio uključenosti djece u institucije predškolskog odgoja u Republici Hrvatskoj u odnosu na zemlje članice Europske unije jest iz razloga što je sam broj predškolskih institucija nedostatan za svu djecu, a kao drugi razlog je uvjet da su oba roditelja zaposlena. Svako dijete bi trebalo imati pravo na usluge dječjih jaslica i vrtića. Dadilje, po mojem mišljenju, nisu poželjan oblik brige o djeci, iz razloga što je socijalni učinak i psihofizički razvoj djeteta kvalitetniji u institucijama, ali u slučaju nužde i potrebe svakako su poželjne. Kada se sagleda slika mjera obiteljske politike u Republici Hrvatskoj, može se zaključiti da su najveći nedostatci vezani uz dječji doplatak, porezne olakšice, nedostatak usluga za obitelji i djecu. Sve su to problemi u mjerama obiteljske politike koje imaju utjecaja na natalitet. Novim mjerama obiteljske politike i dalje se ne ide u korist zaposlenim visokoobrazovanim ženama koje su primorane vratiti se na posao nakon iskorištenih prvih šest mjeseci rodiljnog dopusta. Pozitivan utjecaj imat će povećanje naknada, i to samo ženama koje primaju prosječnu plaću, koja je za razdoblje od siječnja do srpnja 2017. u pravnim osobama Republike Hrvatske iznosila 5.952 kune. Ostale mjere, kao koeficijent osobnih odbitaka, ne ostvaruju svoj povoljniji materijalni učinak jer oni koji zarađuju više imaju i veće porezne olakšice, visina dječjeg doplatka i dalje je niska, vezan je uz dohodovni cenzus i dalje sva djeca nemaju pravo na dječji doplatak. Stoga se kao primjer navode nordijske zemlje. Nordijska socijalna država bitno je različita od ostalih europskih socijalnih država, jer su te zemlje razvile veoma specifičan i kvalitetan model i sustav socijalne zaštite i socijalne politike koji se odlikuje visokim izdvajanjima za socijalnu sigurnost, pretežno financirana iz poreza. One su razvile poseban tip socijalne države i socijalne politike koji je poznat i pod nazivom skandinavski, nordijski ili socijaldemokratski model države blagostanja. On ima dugu ukorijenjenost u njihovom povijesnom razvitku, tradiciji i kulturi. Sustavi socijalne zaštite u nordijskim zemljama obuhvaćaju mnogobrojne programe pomoći i usluge obiteljima i djeci, nezaposlenima, usluge zdravstvene zaštite, usluge bolesnima, starima i invalidnima, obiteljske i ostale mirovine, kvalitetne programe stambene politike i ostale socijalne potpore. Pružanje skrbi o djeci, također pomaže ljudima da se vrate na radna mjesta. Dobro razvijeni sustav skrbi za djecu ima izravnu korist obiteljima, pomaže socijalizaciji djece i promovira ravnopravnost spolova na tržištu rada.