| Abstract | Od samog početka odgojno-obrazovnog rada naglasak je na osamostaljivanju djece u svim aspektima života. Odgojitelji prate razvojne osobine djece te prema tome pripremaju igre i aktivnosti prilagođene karakteristikama, dobi i željama djece. Kod djece je iznimno bitno baratanje različitim predmetima te stjecanje iskustva zbog razvoja motorike te njihovih kognitivnih sposobnosti. Igra je stara koliko i društvo, starija i od prvih obrazovnih ustanova. Kroz igru se dijete razvija i povezuje različita iskustva; motorička, jezično-komunikacijska, spoznajno-istraživačka, socio-emocionalna i umjetnička. Igra je sastavnica kurikuluma koja se shvaća kao daktičko-metodička koncepcija odgoja i obrazovanja, a kvalitetan kurikulum ranog i predškolskog odgoja temelji se na igri kao djetetovoj temeljnoj djelatnosti. Igru podržava roditelj i odgojitelj, a potiče i vodi dijete te je ono sastavnica razvojno-primjerne prakse. Aktivnosti u odgojno-obrazovnoj ustanovi su temelj u razvoju djeteta. Aktivnosti prvenstveno potiču djecu na samostalnost, na brigu o sebi i drugome, na brigu o prostoru, na svijest o okolini, potiču ih na istraživanje, stvaranje, kretanje, izražavanje i sve ono što djetetu treba kako bi se ono pravilno razvijalo. Vrste aktivnosti su podijeljene s obzirom na razvojne zadatke te po razvojnim područjima. Govoreći o važnosti igre i djetetovog razvoja povezanog s njom, ističe se kako je igra esencijalni dio svakodnevnog djetetova života i od vitalne je važnosti za razvoj djeteta. Kroz igru dijete istražuje svijet i razvija praktične vještine. Ona je ključna za tjelesni, emocionalni i duhovni razvoj; za spoznajni razvoj, kao i za usvajanje vještina socijalnog ophođenja i ponašanja. Isto tako, Važan faktor kvalitetnog odgojno-obrazovnog procesa jest interakcija sudionika procesa; roditelja, djece i same predškolske ustanove. Sudionici su odgovorni za određivanje kvalitete socijalnog okruženja predškolske ustanove, stoga je bitno da odnosi sudionika odgojno-obrazovnog procesa budu partnerski i podupirući. Prostorno i materijalno okruženje u odnosu na razvojne potrebe djeteta izrazito su bitne stavke dječjih vrtića, a ponajprije jaslica, a pojmovi koji najbliže opisuju kako treba razvijati fizičko okruženje u jaslicama, a koje istodobno podupire njihovo odrastanje i pomaže u svladavanju prijelaza iz svijeta malih beba u svijet predškolaraca jesu: a) jednostavnost, b) odvajanje, c) mekoća, d) osjetilnost, e) poticajnost, f) stabilnost, g) sigurnost, h) higijena. |
| Abstract (english) | From the very beginning of the educational work, the focus is on the independence of children in all aspects of life. Educators monitor the developmental characteristics of children and, based on this, prepare games and activities tailored to the characteristics, age, and desires of the children. It is extremely important for children to handle different objects and gain experience for the development of motor skills and cognitive abilities. Play is as old as society itself, even older than the first educational institutions. Through play, a child develops and connects various experiences: motor, language-communication, cognitive-exploratory, socio-emotional, and artistic. Play is an integral part of the curriculum and is understood as a didactic-methodical concept of upbringing and education, and a high-quality early and preschool education curriculum is based on play as the child's fundamental activity. Play is supported by both parents and educators, who encourage and guide the child, making it a part of developmental-practice. Activities in educational institutions form the foundation of a child's development. They primarily encourage children towards independence, self-care, care for others, care for the environment, environmental awareness, exploration, creation, movement, expression, and everything else the child needs for proper development. Activity types are categorized based on developmental tasks and areas. Speaking about the importance of play and the child's development connected to it, it is emphasized that play is an essential part of the child’s everyday life and vital for their development. Through play, a child explores the world and develops practical skills. It is key to physical, emotional, and spiritual development; cognitive development; and the acquisition of social skills and behaviors. Also, an important factor in the quality of the educational process is the interaction between the participants: parents, children, and the preschool institution itself. The participants are responsible for determining the quality of the social environment of the preschool institution, so it is important that the relationships between the participants in the educational process are partnership-based and supportive. The spatial and material environment, in relation to the developmental needs of the child, is a crucial aspect of preschools, especially daycare centers. The concepts that best describe how to develop the physical environment in daycare centers, which simultaneously supports their growth and helps them transition from the world of infants to the world of preschoolers, are: a) simplicity, b) separation, c) softness, d) sensory stimulation, e) encouragement, f) stability, g) safety, h) hygiene. |
