Definiranjem pojmova turizam i turist, uzevši u obzir tezu da je priča o putovanju stara koliko i priča o čovječanstvu, te analizirajući pojavu turizma kroz fenomen njegove čvrste povezanosti sa kretanjem ili migracijom čovjeka,uočava se da se turizam već od svojih ranih početaka mijenjao u istim uvjetima i na isti način kao što se i čovjek mijenjao, te možemo reći da je turizam u biti „čovjekova slika i prilika“ na putu njegova svakodnevnog razvoja. Zadovoljavanjem svojih primarnih potreba i osiguranjem viška sredstava u kombinaciji sa istodobnom pojavom viška slobodnog vremena čovjek počinje zadovoljavati svoje sekundarne i tercijarne potrebe koje uključuju između ostalog odmor , rekreaciju i putovanje. Upravo ta pojava viška sredstava i slobodnog vremena snažno utječu na to da se čovjek pretvara u putnika, turistu. Turistička gospodarska djelatnost bitno utječe na socijalno stanje, posebno onih prostora koji raspolažu svim preduvjetima za razvoj turizma,te takvim krajevima turizam donosi mnoge koristi i to ne samo financijske prirode , već turizam omogućava i pospješuje naobrazbu i zapošljavanje lokalnog stanovništva u turističkim i uslužnim djelatnostima, potiče razvoj kraja i ulaganja u investicije, a s druge strane strani se turisti upoznaju sa načinom života domaćina, njegovim običajima i kulturom, sa njegovom poviješću i kulturnom baštinom. Pod takvim uvjetima dolazi do spajanja različitih kultura i običaja, brze razmjene informacija i razvoja novih tehnologija. Možemo reći da turizam, zbog svoga multiplikativnog karaktera, snažno utječe na prirodu, gospodarstvo , društvo i naravno naročito na čovjeka. Suvremeni turizam, kao stalno rastući, masovni i multidimenzionalni fenomen, višestruko je uključen u složene procese globalizacije, koji su njegovi najrelevantniji tržišni okvir. Globalizacijom svijet postaje jedan jedinstven sustav, a turizam sa svojom složenom i višeresornom organizacijom , od poljoprivrede i kulture do zdravstva i športa, postaje sve više specijaliziran, organiziraniji i povezan na različitim razinama kako bi mogao odgovoriti na svakodnevne nove zahtjeve i izazove. Upravo ta masovnost turizma i njezin utjecaj na čovjeka i društvo , izazvali su veliko zanimanje za istraživanjem problema turizma sa stanovišta posebnih društvenih znanosti, pa tako i sociologije, te se postepeno unutar same sociologije počela odvajati posebna grana koja se bavi turizmom i to sociologija turizma. Ona se razvila iz teorijskih i metodoloških izvora sociologije, psihologije, povijesti i antropologije, te se počela zasebno izučavati. Sociologija turizma svoje korijene i nadahnuće crpi iz socioloških metoda E. Durkheima, A. Comtea, H. Spencera, M. Webera, T. Parsonsa i R. Mertona, no 70 –te godine 20.stoljeća su ipak najznačajnije za njezin razvoj, ako ne i prijelomne, za što posebno značenje imaju djelo Turnera i Asha „Zlatne horde“ iz 1975.godine i djelo McCannella „The Tourist“ iz 1976.godine. Kao što smo već više puta u radu i naveli mnoštvo koristi koje je turizam je sa svojom masovnošću čovjeku donesao na putu njegova razvoja poput otvaranja novih radnih mjesta, zarade i profita, tako je on istodobno uzorkovao razne negativne pojave poput prostitucije, kriminala, kulturne i ekološke devastacije, za što je sve bilo potrebno i potrebno je neprestano dalje istraživati i obrađivati različitim tehnikama i metodama te unutar različitih znanstvenih disciplina, među kojima značajno mjesto zauzima i sociologija turizma. Sociologija turizma je važna kako bi uočili velike promjene u kulturi, krajoliku i identitetu koje uzrokuje snažan i brz razvoj turizma, te kako nam kratkoročni interesi zbog povećanog profita ne bi ugrozili i zanemarili blagostanje lokalne zajednice, lokalnu kulturu i okoliš. Ona stavlja naglasak na moral i etiku, te naglašava da se u svom tom brzom razvoju mora itekako voditi briga o interesu domaćina i turista.