Bećarac je vokalno-instrumentalni i usmenoknjiževni oblik karakterističan za područja Slavonije, Srijema i Baranje, no proširio se i na druga područja Republike Hrvatske. Njime se izriču društvene vrijednosti, misli ili osjećaji. Izvodi se tako da se izmjenjuju vodeći pjevači koji se ili nadovezuju na prethodnoga ili se nadmeću jedan s drugim. Tako među pjevačima nastaje tzv. glazbeni dijalog putem kojega se recipijentu šalje neka određena poruka. Deseteračke su distihe ljudi smišljali u raznim prigodama i za vrijeme tradicijskih običaja. Velika većina tekstova se prenosila „s koljena na koljeno“ i tako zapisivala pa su očuvani sve do danas, a s vremenima su nastajali i novi tekstovi. Bećarce razlikujemo prema motivsko-tematskim obilježjima. Kako je Kekez davnih dana ponudio svoj model klasifikacije poslovica, tako sam i ja ponudila svoju klasifikaciju bećaraca. Bećarce sam klasificirala prema kalendarskom, etnološkom, sociološkom, glazbenom i ljubavnom semantičkom polju. Istražila sam bećarac na području Generalskog Stola te sam ga usporedila s rozganjem, glazbenim izričajem karakterističnim za to područje.