Jezik možemo smatrati živim organizmom, slikom društva ljudske povijesti te zahvaljujući jeziku, možemo pratiti razvoj ljudske povijesti, ali isto tako i osobni čovjekov razvoj. Nove riječi koje ulaze u svakodnevnu upotrebu obogaćuju jezik te mu daju životni dah. Leksikon je neposredni prikaz znanja, prikaz sjećanja i kontakata koji karakteriziraju povijest društva i kulture kroz jezični izraz. Neologizam je novotvorenica ili izraz koji još nije zabilježen u rječnicima. Može nastati iz riječi koje se već koriste, ali može nastati kombinacijom riječi te uzimanjem riječi iz leksikona stranih jezika u svom izvornom obliku, koje često treba i prilagoditi. Novo značenje postojećim riječima može se smatrati neologizam. Arhaične regionalne riječi ili arhaični stručni termini mogu dobiti novo značenje i njihovim jezičnim obnavljanjem postaju oživljenice te se opet upotrebljuju u svakodnevnom govoru. Najočitiji aspekt novog leksičkog termina često se sastoji u početnoj poteškoći u prepoznavanju istoga kao prirodnog. Upravo iz tog razloga, novotvorenice, dok se ne prilagode jeziku i dok ne uđu u svakodnevnu upotrebu, čine se neprirodne, ali samo zbog nedostatka navike. Bogatstvo neologizama leži u njegovoj izražajnoj snazi i u potrebi za novim nazivima predmeta, pojmovima ili pojavama koje još nisu poznate. Kontakt jezika jedan je od raznih oblika kulturnog kontakta, a interferencija jezika je aspekt kulturne difuzije i akulturacije, a problem interferencije nastaje iz razmjene strukturnih i ne-strukturnih faktora. Strukturni čimbenici nastaju iz organizacije jezičnih oblika u sustavu, dok ne-strukturni čimbenici nastaju zahvaljujući doticaju sustava s vanjskim svijetom. Kulturalna promjena uključuje dodavanje jednog ili više novih elemenata kulturi, ukidanje pojedinih postojećih elemenata, promjenu i reorganizacije drugih elemenata.