Dječja igra predstavlja temeljnu aktivnost tijekom djetinjstva, no nije samo zabava; to je esencijalno sredstvo kroz koje dijete uči i razvija se. Igra omogućuje sveobuhvatan razvoj u socijalnom, emocionalnom, tjelesnom i kognitivnom smislu. To je najprirodniji, najintrigantniji i najefikasniji način na koji dijete stječe i usavršava ključne vještine koje će mu koristiti tijekom života i oblikovati njegov budući rast i razvoj. Kroz igru, dijete stupa u kontakt s okolinom i postaje svjesno sebe. Isto tako, istražuje vlastite granice i sposobnosti, često ih ponavljajući kako bi ih poboljšalo i steklo nove. U ovom razvoju važnu ulogu imaju roditelji i odgojitelji. Okruženje u kojem dijete živi i raste, uključujući adekvatno opremljen prostor i igračke, također su od suštinskog značaja. Roditelji i odgojitelji trebaju osigurati djetetu dovoljno vremena za igru i aktivno sudjelovati u njoj, poticati razvoj u svim aspektima. Odgojitelji trebaju voditi dijete prema potencijalu najviše razine razvoja. Da bi to postigli, potrebno je pružiti djetetu slobodu za samo istraživanje, učenje i rješavanje problema. Svako dijete je jedinstveno i razvija se na svoj jedinstven način. Igra, posebno tjelesna aktivnost, igra ključnu ulogu u tom procesu. Kineziološke igre, u kojima se dijete kreće, posebno su važne. One potiču razvoj motoričkih i funkcionalnih sposobnosti tijela te oblikuju morfološke karakteristike. Također, omogućuju djetetu usvajanje novih motoričkih znanja i vještina te poboljšavanje postojećih. Kineziološke igre mogu se podijeliti na nekoliko kategorija, uključujući spontane igre, igre pretvaranja, igre stvaranja, igre s jednostavnim pravilima i igre sa složenim pravilima. Sve ove igre doprinose tjelesnom, emocionalnom i kognitivnom razvoju djeteta na jedinstven način.