U suvremenom društvu klasičnu igru i aktivnosti djece na otvorenom uglavnom je zamijenilo vrijeme koje djeca provode pred ekranima i u zatvorenim prostorima. U kontekstu prostora život se uglavnom odvija u urbanim sredinama, u odnosu na prijašnje ruralne, u kojima dijete može ostvariti kontakt s otvorenim prostorom isključivo u parku ili na dječjem igralištu. Važnost poticanja igre i učenja na otvorenom kod djece proizlazi iz činjenice da ista pozitivno utječe na psihički i fizički razvoj djeteta osigurava mu različito senzoričko iskustvo i aktivira sva osjetila u procesu senzoričke integracije i kognitivnog razvoja. Cilj ovog rada je istražiti utjecaj učenja igre na otvorenom na jačanje kompetencija djece predškolske dobi. U empirijskom istraživanju sudjelovao je 141 ispitanik. Istraživanje je provedeno putem on-line anketnog upitnika. Rezultati istraživanja pokazuju kako se odgojitelji uvelike slažu kako je koncept suvremenog djetinjstva značajno promijenjen, ali igra i boravak djece na otvorenom i dalje utječu na fizički i emocionalni razvoj djeteta te na razvoj grube i fine motorike. Osim toga svakodnevni boravak na otvorenom prakticira velika većina odgojitelja i to u trajanju dužem od 40 minuta.