Horizontalni sporazumi su oblik sporazuma između konkurenata koji se međusobno udružuju sa ciljem zauzimanja vodećeg položaja na tržištu, određivanja jedinstvene cijene, ograničavanja uvoza i negativnog utjecaja na potrošače na način da im onemogućuju slobodan izbor proizvoda i usluga po njihovoj želji. Zbog negativnog učinaka koji imaju na tržište, u principu su takvi sporazumi zabranjeni jer ograničavaju ili sprečavaju tržišno natjecanje, te često dovode do stvaranja monopola i kartela. Horizontalni sporazumi su često tajni, neformalni i međusobno se nadopunjuju. Iznimno su opušteni ukoliko donose tržištu veće ekonomske koristi od negativnih učinaka. Vladajuće institucije prepoznale su negativne efekte horizontalnih sporazuma te su ustanovljene institucije za zaštitu tržišnog natjecanja sa ciljem regulacije, praćenja rada, mjera suzbijanja horizontalnih ugovora i sankcioniranja poduzetnika koji djeluju na vlastitu korist, a na štetu tržišnog natjecanja. Budući da su horizontalni sporazumi ugovori s negativnim konotacijama, Nadležne institucije trebaju ciljano djelovati u svrhu i njihova suzbijanja jer se svakom tržištu treba omogućiti sloboda i pravednost tržišnog natjecanja, a ne štetni efekti koji će negativno utjecati na gospodarski razvoj.