| Sažetak | Trsat je brdo iznad kanjona Rječine na kojemu se razvilo prvo važno liburnsko/keltsko utvrđeno naselje na prostoru današnjeg grada Rijeke. Podno njega Rimljani su na drugoj strani rijeke osnovali municipij Tarsatica na čijim temeljima leži današnji strogi centar Rijeke. Kroz razdoblje srednjeg vijeka,Rijeka Svetoga Vida bila je utvrđena zidinama na kojima je raspoređeno nekoliko kula. Pred gradskim se vratima u blizini nalazilo more, a na ušću Rječine se razvilo prvo pristanište za dolazak brodova. Najpoznatiji srednjovjekovni vladari Rijeke su plemićke obitelji Devin i Walsee koje 1466. zamjenjuju Habsburgovci. Na Trsatu su pak vlast predstavljali hrvatski plemićki rod Krčkih knezova – Frankopana koji u 15. stoljeću kreću s gradnjom danas poznatog hrvatskog marijanskog svetišta. Dolaskom Habsburgovaca, Rijeka se povezuje s drugim dijelovima njihova carstva te započinje razvoj trgovine. U 17. stoljeću Rijeka od habsburškog cara Leopolda dobiva gradski grb, a u istom stoljeću gradsko vijeće usvaja povijesnu riječku trobojnicu kao službenu zastavu grada. 18. je stoljeće označilo brži i efikasniji razvoj grada ponajviše zahvaljujući odredbama i privilegijama habsburških vladara. 1719. car Karlo VI. je riječku luku proglasio slobodnom kraljevskom lukom, čime trgovci lakše plasiraju svoje proizvode na tržište. Uskoro se otvara i prva važna prometnica, Karolinška cesta koja Rijeku preko Bakra povezuje s Karlovcem. 1779. carica Marija Terezija grad proglašava „slobodnim tijelom“ ugarskoga kraljevstva na čijem je čelu guverner, čime je grad postao glavna luka mađarskih zemalja. Od 1809. do 1813. Rijeka je bila sastavni dio francuskih Ilirskih provincija, a to je razdoblje u povijesti grada ostalo upamćeno kao nesređeno i nazadno, iako se upravo tada otvorila najmodernija europska cesta toga doba- Lujzinska cesta. Do 1870. kada je Rijeka službeno opet „gubernij“ promijenile su se mnoge vlade, ali Rijeka je ostala vjerna sebi i svojoj gradskoj vlasti koja je nastojala održati autonomnost grada. U 19. stoljeću sporim tempom započinje razvoj trgovačke i industrijske aktivnosti u gradu koji se ubrzava kada Mađari definitivno svoj kapital ubrizgavaju u Rijeku kako bi od nje učinili moćnu carsku luku. Od 1870. do raspada Monarhije razdoblje je najtješnje veze Rijeke i Pešte, u kojemu se Rijeka transformirala u moderno trgovačko i industrijsko središte. 1873. u Rijeku je iz smjera Karlovca stigla i željeznička pruga.Iako su Mađari nastojali širiti svoje zakone i na Rijeku, autonomija grada je i dalje bila netaknuta. Njihov predstavnik u gradu je bio guverner, dok je riječki identitet i „Fiumane“ predstavljao izabrani gradonačelnik. Najpoznatiji riječki gradonačelnik bio je Giovanni Ciotta koji je izradio novi urbanistički plan grada koji je djelomično ostvaren. Najpoznatiji izum riječke industrije toga doba je oružje torpedo koje je promijenilo ratna zbivanja na moru. Riječki su autonomaši početkom 20. stoljeća promijenili političku strategiju. Prethodnih ih je stoljeća privlačio mađarski kapital, a kad su Mađari pretjerali s mađarizacijom Rijeke, nalaze novog saveznika u Kraljevini Italiji. Taj je potez dobrim dijelom odredio turbulentnu povijest grada u 20. stoljeću. Završetkom Velikog rata i raspadom monarhije, Rijeka se našla u središtu polemika na Mirovnoj konferenciji u Parizu. Tajnim Londonskim ugovorom grad nije bio obećan Italiji, ali su oni nakon rata ipak zahtijevali pripojenje Rijeke. Takvu je situaciju iskoristio talijanski pjesnik i političar Gabriele D'Annunzio koji je okupirao grad 1919. Zatim je osnovao svoju riječku državu koja je u povijest ušla kao protofašistička tvorevina. 1921. je istjeran iz grada, a na temelju Rapalskog ugovora Rijeka postaje Slobodnom državom između Italije i Jugoslavije. Takvo stanje ipak nije bilo dugoga vijeka jer već sljedeće godina riječki predsjednik vlade Riccardo Zanella biva protjeran iz grada, a vlast preuzimaju fašističke organizacije. 1924. Rijeka je i službeno pripojena Kraljevini Italiji na čijem je čelu bio Benito Mussolini. Rimskim ugovorima iz iste godine Rijeka i Sušak razdvojeni su granicom na Rječini. |
| Sažetak (engleski) | Trsat, the first significant Liburnian/Celtic settlement, was found at the hill above the canyon of "Rječina". At the other side of the river and underneath the hills, Romans established Trsatica, located it in the city centre of Rijeka.In the middle ages, "Rijeka Svetog Vida"was fortified with several walls and towers.Sea was in front of the city gates, and the first shipping port was developed at the mouth of Rječina. The most well-known rulers of Rijeka were two nobleman families, Devin and Walsee, later replaced by the Habsburgs in 1466. On the contrary, Trsat was represented by the nobelman family of Frankopans, whichstartedbuildingthefamouscroatianmarianshrine. WiththearrivalofHabsburgs, Rijeka isbeingconnectedwiththeotherpartsoftheempireandisstarting to developetrade. In the 17th century, Rijeka receivedthecitycoatofarmsfromthe Habsburg Emperor Leopold andmeanwhile, thecitycounciladoptedthehistoric Rijeka tricolor as theofficialflagofthecity.The 18th centurymarkedthefasterand more efficient development ofthecity, mostlythanks to theprovisionsandprivilegesofthe Habsburg rulers. In 1719, Emperor Charles VI. declaredthe port of Rijeka a free royal port andmadeiteasier for traders to place theirproducts on the market. Thefirstimportantroadcalled Karolinška Cesta willsoonopenandconnect Rijeka with Karlovac via Bakar. In 1779, Empress Maria Theresa proclaimedthecity a "free body" oftheKingdomofHungary (headedby a governor), makingthecitythemain port oftheHungarianlands.From 1809 to 1813, Rijeka wasan integral partoftheFrenchIllyrianProvinces, andthis period inthehistoryofthecitywasremembered as disorderlyandbackward. However, the most modern European roadwasopened - the Louisiana Road. By 1870, Rijeka wasofficiallythe"governor"again, andmanygovernmentshavechanged. However, Rijeka remainedloyal to itselfanditscitygovernment, whichsought to maintainthecity'sautonomy. In the 19th century, the development oftradeandindustrialactivitywas at theslowpaceandacceleratedwhentheHungariansinvestedtheircapitalinto Rijeka to make it a powerfulimperial port. Thecloseconnectionbetween Rijeka and Pest wasestablishedin 1870 anduntilthecollapseoftheMonarchy. In that period, Rijeka wastransformedinto a modern, commercialandindustrial centre. A railwaythatconnects Rijeka andKarlovac wasopenedin 1873. AlthoughtheHungarianswanted to imposetheirlaws on Rijeka, thecity'sautonomyremainedintact. Theirrepresentativewasthegovernor, whiletheelectedmayorrepresentedtheidentityof "Fiumana". The most famousmayorof Rijeka was Giovanni Ciotta, whodrafted a new urban plan ofthecity, whichwaspartiallyrealised. At that time, the most famousinventionofRijeka'sindustrywasthe torpedo weapon, whichrevolutionisedthewarinthesea. At thebeginningofthe 20th century, Rijeka'sautonomistschangeditspoliticalstrategy. In previouscenturies, theywereattracted to theHungariancapital, andwhentheHungariansexaggeratedwiththehungarianizationof Rijeka, theyfound a newallyintheKingdomofItaly. Thismovelargelydeterminedtheturbulenthistoryofthecityinthe 20th century. Theendofthe Great WarandcollapseoftheMonarchyplaced Rijeka inthe centre ofcontroversy at thePeaceConferencein Paris. Thecitywasnotpromised to Italyby a secret London agreement. However, theystilldemandedtheannexationof Rijeka afterthewar. Such a situationwasexploitedbytheItalian poet andpolitician Gabriele D'Annunzio, whooccupiedthecityin 1919. He thenfoundedhisstateof Rijeka, whichwentdowninhistory as a proto-fascistcreation. In 1921, he wasexpelledfromthecityand,based on theTreatyofRapallo, Rijeka became a free statebetweenItalyandYugoslavia. However, such a situationdidnotlastlong as thefollowingyear, the Prime Ministerof Rijeka, Ricardo Zanella, wasexpelledfromthecityandfascistorganisationstookover. In 1924, Rijeka wasofficiallyannexed to theKingdomofItaly, headedby Benito Mussolini. Bythe Roman treatiesfromthe same year, Rijeka and Sušak wereseparatedby a border on the Rječina. |
