Sustav turizma je vrlo složen, jednako koliko turizam utječe na ekonomsko, društveno, tehnološko, političko i ekološko okruţenje, toliko i ta okruženja djeluju na turizam. Ekonomska kriza u Hrvatskoj izravno je utjecala na smanjenje određenih ekonomskih učinaka turizma, no pokazalo se da je turizam otporan na sveopće loše ekonomsko stanje i da se brže oporavlja od drugih djelatnosti. Što potvrđuju rastuće brojke turističkih putovanja, dolazaka, noćenja i potrošnje. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku od 2009. godine do 2013. godine biljeţi se konstantan rast ostvarenih dolazaka turista sa 10,9 milijuna 2009. godine na 12,4 milijuna 2013. godine. U istom razdoblju ostvareni broj noćenja turista raste sa 56,3 milijuna na 64,8 milijuna, u kojem dominiraju strani turisti sa oko 92% udjela u ukupnom broju noćenja. Međutim u Hrvatskoj je još uvijek problem pretežno sezonski karakter turizma i velika ovisnost o uvozu. Zbog čega turizam ne uspijeva pridonositi maksimalne koristi za hrvatsko gospodarstvo. Turizam znatno više pridonosi BDP-u i zaposlenosti u Hrvatskoj nego je to slučaj u drugim zemljama. Prema podacima za 2010. godinu, broj zaposlenih u sektoru turizma i ugostiteljstva iznosi 5% od ukupno zaposlenih u Republici Hrvatskoj. Udio nezaposlenih iz istog sektora u ukupnom broju nezaposlenih u Republici Hrvatskoj je 10%. Prema podacima DZS, broj zaposlenih u pravnim osobama, u djelatnosti pruţanja smještaja te pripreme i usluživanja hrane za 2013. godinu izosi približno 50 tisuća. Iz toga slijedi zaključak kako je potrebno preciznije definiranje turizma i njegovog značaja našoj ekonomiji. Neophodno je prepoznavanje važnosti turizma od strane države i usklađivanje nacionalne starategije i politike sa turističkom politikom, u cilju boljeg razvitka turizma i njegovih učinaka na gospodarstvo. Učinci turističkog sektora ovise o stupnju razvoja gospodarstva. Povećanje vlastite, domaće proizvodnje nameće se kao imperativ za bogatiju opskrbu domaćeg tržišta, osiguranje potpunijeg i kvalitetnijeg pokrića turističke potrošnje. Država kroz makroekonomiju treba osiguravati veći broj domaćih investicija, koje stvaraju nova radna mjesta i veću domaću proizvodnju, čime se stvara prostor povečanja turističke potrošnje i smanjenje ovisnosti turizma o uvozu a samim time i maksimizacija pozitivnih učinaka turizma na hrvatsku ekonomiju. Problem hrvatske je prezaduženost države i ekonomskih subjekata, smanjena proizvodnja, izvoz i zaposlenost što se izravno odraţava na turizam. Negativno se manifestira na zaposlenost i investicije u turizmu te pripremu sezone i promocijske aktivnosti turizma.