| Sažetak | Ciljevi istraživanja bili su analizirati kulturne politike grada Pule i način na koji nezavisne kultura odnosno udruge civilnog društva mogu i utječu na njih, ustanoviti koji su načini na koji civilno društvo može utjecati na kulturne politike, čini li to i koji su uzroci tome. Rad je pisan metodom analize literature, etnografije, ali i autoetnografije, budući sam i sam bio akter scene. Stoga su za potrebe ovog rada analizirane lokalne i nacionalne kulturne politike, snimljeni su intervjui sa ključnim akterima te ja korišteno više objavljenih naslova iz područja nezavisne kulture. Dobiveni rezultati i bitni zaključci su ti da se pokazalo da Organizacije u nezavisnoj kulturi nemaju kapaciteta za provedbu svojih projekata i zagovaračke aktivnosti u isto vrijeme. Od samog nastanka nezavisne kulturne scene, još u 90-tima, ne postoji kapaciteta da se akteri is te scene bave kulturnim politikama. Međutim, veći dio njih se time bavio jer je bilo nužno. Radilo se o pitanju opstanka njihove osnovne djelatnosti. Postoji manjak ljudskih kapaciteta u manjim sredinama U nekim većim sredinama, kao Zagrebu i Rijeci, postojalo je više mogućnosti za profiliranjem ljudi koji bi se time bavili, kulturnom politikom, teorijom kulturnog sustava, organizacijskom teorijom, dok u manjim sredinama sve te organizacije u isto vrijeme i rade program i bave se kulturnom politikom nema osoba da se mogu baviti kulturnom politikom, odnosno organizacije ne mogu financirati rad stručnjaka za to područje. Također, pitanje je da li imaju vremena time se baviti i na koji način zagovaračke aktivnosti mogu financirati budući da postoji neki oblik hiperprodukcije na nezavisnoj sceni. Organizacije proizvode enormno puno događaja s obzirom na ljudske, prostorne i financijske kapacitete s kojima raspolažu, jer kroz vidljivost žele drugima i samima sebi dokazati, vrijednost programa. Djelomično je to posljedica toga kako je organiziran sustav financiranja hrvatskom kulturnom sustavu, budući se nezavisnim organizacijama vrlo rijetko financira "hladni pogon" i plaće zaposlenika, ali se financiraju događaji, festivali, ili serija događaja, Međutim, dugoročno to stvara posljedice kroz program koji ostaje samo na toj prezentacijskoj razini i to je veliki problem za većinu organizacija na nezavisnoj sceni. Osim toga u manjim su sredinama razlozi mnogo jednostavniji i pragmatičniji. Ljudi će se odlučiti za akciju kad procijene da ima mogućnosti da ta akcija uspije i kad postoji za njih nekakva opasnost od neke prakse pa će joj se suprotstaviti. Većina organizacija radi individualne kalkulacije kada im se isplati ući u nekakvo djelovanje koje je u opoziciji kraj vlasti ili proaktivno kad se želi stvoriti nekakav sustav. Nije da oni ne poznaju i koriste dovoljno svoju poziciju aktivnog građana, već kalkuliraju koliko ima bavljenje time može donijeti neke rezultate Za tip zagovaranja ili otpora vlasti najbitnije su organizacije koje imaju više izvora financiranja, da ne ovise o 1 ili 2 projekta koje imaju, da imaju neku dugoročnu perspektivu vlastitog djelovanja, ili da hoće za sebe stvoriti neku perspektivu neki sustav u kojima njihovo djelovanje moţe biti moguće. Za udruge je najbolje proaktivno djelovanje, ako postoji neka osnova kroz strategiju i plan da se neke stvari realiziraju najbolje je da se usmjere tome, jer je puno lakše dobiti onda podršku vlasti i javnosti. Vlast obvezuje već sam taj dokument i interes im je da se stvari iz dokumenta realiziraju jer to mogu prikazat kao svoj uspjeh. Najbolje je proaktivno djelovanje, da se krene prema realizaciji određenih stvari i da se za to nađe partnerstvo sa gradom ili ţupanijom. Donošenje Kulturne strategije Grada Pule 2014.-2020. stoga je otvorili mogućnost da se udruge aktivnije uključe u zagovaranje njene provedbe. Ključne riječi: kulturne politike, nezavisna kultura, Kulturna strategija grada Pule, Centar Karlo Rojc, Pula EPK 2020 |
| Sažetak (engleski) | Research objectives were to analyse the cultural policy of the city of Pula and the way in which independent culture and civil society can also affect them. To determine which are the ways in which civil society can influence the cultural policy, makes it and who causes it. Method used were analysis of literature, ethnography, and auto-ethnography, since I have been also active participant of the cultural scene. Therefore, for this study I analyzed the local and national cultural policies, recorded interviews with key players and I used more titles published in the field of independent culture. The most important results and conclusions proved that the independent culture organizations do not have the capacity to implement their projects and advocacy activities at the same time. From the very inception of the independent cultural scene, even in the 90's, there has been little capacity of the actors at the independent scene to deal with cultural policies. However, most of them have been active because it was necessary. It was about the survival of their core business. Maybe in some larger cities, as Zagreb and Rijeka, there were more opportunities for profiling people who would have dealt with it, the cultural policy, the theory of cultural systems, organizational theory, while in smaller communities and all organizations at the same time and the work program and engage in cultural policy that no person may engage in cultural policy, and organizations can not finance the work of experts in the field. Also, the question is whether they have the time to deal with time and how advocacy can be funded as there is some form of overproduction of the independent scene. Organizations produce enormous amounts of events with regard to human, physical and financial capacities at their disposal. That is because they want to reach high visibility with which they want to prove to others and to ourselves the value of the program. Partly this is a consequence of the organized system of financing the Croatian cultural system, since the independent organizations rarely funded "overhead" and salaries of employees, but financed events, festivals, or series of events. However, it creates long-term effects of the program, which remains only the presentation at that level and it is a big problem for most organizations the independent scene. In addition to smaller communities are the reasons a lot simpler and more pragmatic. People will decide for action when the judge that there is the possibility that this action fails if there is some kind of danger to them from some of the practices and will rebel against it. Most organizations are doing individual calculations if it is worthing getting into some action that is in opposition to the government or they are proactive when they want to create a system. It's not that they are not aware of the possibilities of the position as an active citizen, they are actualy calculating how much results they could get from this type of advocacy or resistance to political power. Also, they should have multiple sources of funding, that are not dependent on one or two projects and also they should have a long-perspective of their actions or a perspective of a system in which their action may be possible. For the organisations the best solution is to have a kid of proactive action, if there is a basis for a strategy and a plan to implement some of the things which they could point to, because it is much easier to get then support the government and the public. The authorities have already obliges the document and the interest to realise the actions in the public policy documents because they could show a record of success. The best chances to succeed is to form a partnership with the city or county. Adoption of the Cultural Strategy of the City of Pula 2014th-2020th therefore open the possibility that the association get actively involved in advocating for its implementation. |
