| Sažetak | U vrijeme porasta svijesti o zdravom životu kao i razvoja potrebe za očuvanjem, isticanjem i upoznavanjem lokalnih tradicionalnih načina življenja i vrijednosti kao protuteže sve većoj svjetskoj globalizacijskoj uniformnosti, održivost postaje značajan čimbenik kako u poljoprivredi tako i u turizmu. S obzirom da se turizam i poljoprivreda danas smatraju najvećim rastućim djelatnostima, te utjecajem različitih faktora utječu jedan na drugu ,od velikog su nacionalnog interesa, te također, ostvaruju i druge brojne koristi kako ekonomske tako i sociološke. Promatrajući današnju tendenciju razvoja poljoprivrede, dolazi se do jasnog zahtjeva za promjenom načina poljoprivredne proizvodnje, te za preispitivanjem njene ekološke i gospodarske opravdanosti.
Ekološka poljoprivreda uklapa se u koncept održivog razvoja jer čitavim nizom mjera koje obuhvaća ukupno gospodarenje, teži ekološki čistoj, gospodarski isplativoj, etički prihvatljivoj, kao i socijalno pravednoj poljoprivrednoj proizvodnji. Kako ekološka održivost, ima za cilj zaštitu okoliša i biljne raznolikosti, tako ekološka poljoprivreda spada u načelo održivog razvoja, posebice u nekim oblicima turizma, poput ruralnog. Ona je integrirana u politiku ruralnog razvoja i ima strateško dugoročno značenje za održivi razvitak hrvatskog ruralnog prostora i poljoprivrede, kao i neke oblike turizma, poput ekoagroturizma. Osim toga, otvara mnoge mogućnosti na turističkom tržištu, ponudom svojih ekoloških proizvoda izvrsne kakvoće, čija je potražnja sve veća ne samo na domaćem tržištu već i šire, te tako otvara mogućnost distribucije na svjetskom tržištu, većoj zaposlenosti, revitalizaciji zapuštenih krajeva, te na kraju boljoj kvaliteti života.
Rad se osim uvoda i zaključka sastoji od četiri poglavlja, gdje se u prvom dijelu govori o ekološkoj poljoprivredi, njezinom razvoju kroz povijest, obilježjima, njezinoj osnovi, te se navodi razlika između ekološke i konvencionalne poljoprivrede, zajedno sa prednostima koje ona ostvaruje u ekonomskom smislu, deklaraciji i označavanju eko-proizvoda. Spomenuta je ekološka poljoprivreda u Hrvatskoj, njezini planovi provedbe koji su istaknuti u Akcijskom planu razvoja ekološke poljoprivrede i proizvodnje hrane u Hrvatskoj za razdoblje 2011. – 2016., te je na kraju naveden primjer iz prakse.
Drugi dio odnosi se na održivi turizam. U ovom poglavlju se najprije navodi definicija i pojam razvoja održivosti općenito, te njegovom konceptu i načelima, a zatim se obrađuje održivost u turizmu. Održivi razvoj turizma, zasnovan na ekološkim principima, javlja se kao odgovor na neodrživost masovnog turizma. Uz navedena obilježja i indikatore, čija primjena i uloga ostvaruje uspješan koncept gospodarenja, poboljšava se kvaliteta života sadašnjih, a i budućih generacija. Nadalje, se navodi održivost turizma u Hrvatskoj koji se potkrepljuje primjerom iz prakse kroz eko hotele. Eko hoteli posluju po principima dobrog gospodarenja, čuvajući okoliš, povećavaju zadovoljstvo sve zahtjevnijih i ekološki svjesnijih gostiju, te ostvaruju značajne uštede u poslovanju, koje na kraju idu u prilog promociji hotela, ali i održivom razvoju turizma u okruženju.
Treće poglavlje govori o međuovisnosti ekološke poljoprivrede i održivog turizma, koje se najbolje povezuje na ruralnim područjima i to kombinacijom agroturizma i ekoturizma, gdje nastaje novi segment turističke ponude pod nazivom ekoagroturizam.
Hrvatska je zemlja koja posjeduje mnogo potencijala i mogućnosti za razvoj jednog i drugog gospodarstva, ali je zbog nedostatka stručnog znanja, raznih predrasuda, te i dalje skromnih državnih poticaja, još uvijek u zaostatku od ostalih europskih zemalja. Stoga je nužno valorizirati postojeću praksu u kontekstu ekološke održivosti, te tako iskoristiti još uvijek neprepoznat potencijal hrvatske poljoprivrede i turizma.
Metode kojima je rad pisan su : indukcije, dedukcije, analize, sinteze, definicije te metoda logičnih zaključaka. |
| Sažetak (engleski) | At this time of growing awareness about healthy living as well as the development of the need for conservation, highlighting and learning about local traditional lifestyle and value to counterbalance the increasingly globalized world of uniformity, sustainability is becoming an important factor both in agriculture and in tourism. Since tourism and agriculture are today considered to be the largest growing sectors, and by the influence of different factors and the affect on one another, they are of great national interest, and also achieve other numerous benefits both economic and sociological. Looking at today's tendency of the development of agriculture, there is a clear requirement for changing the mode of agricultural production, and for reviewing its environmental and economic validity.
Organic farming fits into the concept of sustainable development because it strives, with a whole range of measures that are included in the total management, to an environmentally clean, economically profitable, ethically acceptable and socially equitable agricultural production. As environmental sustainability aims to protect the environment and plant diversity, organic farming falls into the principle of sustainable development, especially in some forms of tourism, such as rural. It is integrated in the rural development policy and has a long-term strategic importance for sustainable development of Croatian rural area and agriculture, as well as for some forms of tourism, such as ecoagrotourism. In addition, it opens many opportunities in the tourism market, offering its organic products of excellent quality, which is a growing demand not only in domestic market but also beyond, and thus opens the possibility of participating in the world market, assures higher employment, revitalization of neglected regions, and in the end better quality of life.
The essay, in addition to the introduction and the conclusion, consists of four chapters, where the first part speaks of organic agriculture, its development throughout history, its characteristics and grounds, and states the difference between organic and conventional agriculture, along with the benefits it achieves in the economic sense, labeling and marking of eco-products. Mention is made of organic agriculture in Croatia, its implementation plans outlined in the Action Plan for the development of organic farming and food production in Croatia for the period 2011 - 2016, with a practical example at the end.
The second part refers to sustainable tourism. This chapter first gives the definition and the concept of the development of sustainability in general, and its concepts and principles, then processes the sustainability in tourism. The sustainable development of tourism, based on
44
ecological principles, appears as a response to the unsustainability of mass tourism. With these characteristics and indicators, the implementation and role of which, achieve a successful concept of management, improving the quality of life of present and future generations. Further, the sustainability of tourism in Croatia is mentioned, which is supported by practic examples through eco-hotels. Eco hotels operate under the principles of good management, while preserving the environment, increase the satisfaction of increasingly demanding and environmentally aware guests, and achieve significant savings in the business, which ultimately support the promotion of the hotel and the sustainable development of tourism in the surrounding area.
The third chapter is about the interdependence of ecological agriculture and sustainable tourism, which are best connected in the rural areas with the combination of agro-tourism and eco-tourism, where a new segment of the tourist offer named ecoagroturism is created.
Croatia is a country that has a lot of potential and opportunities for the development of both economies, but due to different prejudices, lack of expertise, and modest government incentives, it is still far behind other European countries. Therefore, it is necessary to evaluate the existing practice in the context of environmental sustainability, and thus take advantage of still unrecognized potential of Croatian agriculture and tourism.
The methods by which the paper is written are: induction, deduction, analysis, synthesis, definitions and the method of logical conclusions. |
