| Abstract | Krajem 9. stoljeća mađarska nomadska plemena došla su preko Karpata u Panonsku nizinu. Taj dolazak je obilježio stvaranje mađarske države na tom prostoru, a imao je značajne posljedice za političku povijest Srednje Europe. Tada započinje njihov kontakt s Hrvatima. Nakon pljački i ratovanja u početku, ključan korak stabilnosti je bio prelazak Mađara na kršćanstvo godine 974. godine.
Prekretnicom u hrvatskoj povijesti smatra se smrt posljednjeg vladara narodne krvi Petra Svačića 1097. godine. Krunjenjem ugarskog kralja Kolomana za hrvatsko-dalmatinskog kralja 1102. u Biogradu nastalo je Hrvatsko-Ugarsko Kraljevstvo koje je prestajalo postojati 1918. raspadom Austro-Ugarske Monarhije.
Mohačka bitka 1526. donijela je veliki preokret u povijesti Srednje Europe i Hrvatsko-Ugarskog Kraljevstva. Dana 1. siječnja 1527. austrijski nadvojvoda Ferdinand je izabran za hrvatskoga kralja. Time na vlast dolazi dinastija Habsburg koja će vladati Hrvatskom i Ugarskom do 1918. godine.
U drugoj polovici 18. stoljeća u Europi se pojavljuje oblik vladavine naziva prosvijećeni apsolutizam. Na vlasti je u Habsburškoj Monarhiji carica Marija Terezija koja provodi brojne reforme. Godine 1790. zasjeda Ugarski sabor u Požunu. Tada već dolazi do otpora mađarskim nastojanjima ostvarivanja nacionalne države od Karpata do Jadrana te početka pripremne faze hrvatskog narodnog preporoda.
U razdoblju 1835. – 1848. pojavljuje se nacionalni pokret naziva Hrvatski narodni preporod. Plan vođa pokreta je bio kulturni, obrazovni i gospodarski razvoj Hrvatske. U užem smislu program im je bio sjedinjenje hrvatskih zemalja. Tada dolazi do pojave prvih političkih stranaka u Hrvatskoj.
Revolucionarna 1848. donijela je početak revolucije u Beču, dok se 1849. dogodio slom mađarske revolucije. Te su godine zapamćene i po vojnom djelovanju i uspjesima bana Jelačića. Tada se dogodio prvi ozbiljni vojni sukob Hrvata i Mađara u dugoj povijesti. Nakon završetka revolucije slijedi razdoblje Bachovog apsolutizma.
Kao posljedica i događanja u Europi, godine 1867. potpisana je Austro-ugarska nagodba čime je jedinstvena država pretvorena u dvojnu monarhiju. Naziv nove države je Austro-Ugarska Monarhija. Dualizam je predstavljao nagodbu između cara i Mađara.
Dana 24. rujna 1868. u Hrvatskom saboru je usvojena Hrvatsko-ugarska nagodba, međudržavni ugovor između Hrvatske i Ugarske, koji je odredio sudbinu Hrvatske do kraja Prvog svjetskog rata. Akt se sastojao od 70 članaka. Tema najčešćeg sporenja Hrvata i Mađara u usvojenom aktu je bilo pitanje pripadnosti grada Rijeke. Dana 30. studenog 1873. kao posljedica hrvatskih traženja od strane vladara donesena je revizija Nagodbe.
Ugarska strana je s ciljem dominacije u kasnijem razdoblju kontinuirano kršila Nagodbu. Krajem 19. stoljeća eskaliralo je nezadovoljstvo hrvatske javnosti zbog provođenja mađarizacije. Naročito je za Hrvate bilo teško dvadesetogodišnje razdoblje vladavine bana Khuen-Hédervárya. U posljednjim desetljećima Monarhije većina hrvatske javnosti težila je za većim nacionalnim suverenitetom.
Razdoblje 19. stoljeća u Hrvatskoj svojim djelovanjem obilježili su mnogi politički, vojni i kulturni prvaci od kojih su najznačajniji Ljudevit Gaj, ban Josip Jelačić, biskup Josip Juraj Strossmayer, Ante Starčević i ban Ivan Mažuranić. |
| Abstract (english) | At the end of the 9th century, Hungarian nomadic tribes came across the Carpathians to the Pannonian basin. That arrival marked the creation of Hungary and had significant consequences for the political history of Central Europe. That is when their contact with Croats begins. After robberies and warfare, the key step of stability was the conversion of the Hungarians to Christianity in 974.
The death of the last Croatian ruler, Petar Svačić in 1097, is considered a turning point in Croatian history. With the coronation of the Hungarian king Coloman as the Croatian-Dalmatian king in 1102 in Biograd, the Croatian-Hungarian Kingdom was created, which stopped existing in 1918 with the collapse of the Austro-Hungarian Monarchy.
The Battle of Mohács in 1526 brought a major turning point in the history of Central Europe and the Croatian-Hungarian Kingdom. On January 1, 1527, the Austrian archduke Ferdinand was elected as the Croatian king. After that, the Habsburg dynasty ruled Croatia and Hungary.
In the second half of the 18th century, a form of government called enlightened absolutism appeared in Europe. Empress Maria Theresa is ruling the Habsburg Monarchy, and she is implementing numerous reforms. In 1790, the Hungarian Parliament gathered in Požun. At that time, there was already resistance to Hungarians trying to win over the national state from the Carpathians to the Adriatic, after which the preparatory phase of the Croatian national revival begins.
In the period 1835 – 1848, a national movement called the Croatian national revival started. The plan of the leaders of the movement was the cultural, educational and economic development of Croatia. Their program was the unification of Croatian countries and that's when the first political parties in Croatia appeared.
1848 brought the beginning of the revolution in Vienna, while in 1849 Hungarian revolution broke down. Those years are also remembered for the military activities and successes of ban Jelačić. That was the first serious military conflict between Croats and Hungarians in history. After the revolution, Bach's absolutism begins.
As a consequence of the events in Europe, the Austro-Hungarian settlement was signed in 1867, which turned the single country into a dual monarchy. The name of the new state is the Austro-Hungarian Monarchy. Dualism represented a settlement between the emperor and the Hungarians.
On September 24, 1868, the Croatian Parliament accepted the Croatian-Hungarian settlement, an intercountry deal between Croatia and Hungary, which determined the destiny of Croatia until the end of the First World War. The act consisted of 70 articles and the most frequent topic was the belonging of the city of Rijeka. On November 30, 1873, as a result of Croatian demands, the ruler revised the Settlement.
In the later period, the Hungarian side continuously violated the Agreement with the aim of domination. At the end of the 19th century, the dissatisfaction of the Croatian public due to the implementation of Hungarianization escalated. The twenty-year period of Ban Khuen-Hédervárya's rule was especially difficult for the Croats. In the last decades of the Monarchy, the majority of the Croatian public strove for greater national sovereignty.
The period of the 19th century in Croatia was marked by the activities of many political, military and cultural leaders, the most important of whom are Ljudevit Gaj, Ban Josip Jelačić, bishop Josip Juraj Strossmayer, Ante Starčević and Ban Ivan Mažuranić. |
