Završni rad fokusira se na važnost obiteljske uloge u razvoju rane pismenosti djece u suvremenom društvu. Rana pismenost čini temelj u djetetovom jezičnom i kognitivnom razvoju, obuhvaćajući vještine poput fonološke svjesnosti, razvoja rječnika, sposobnosti pripovijedanja te predvještina pisanja. Rad analizira povijesni kontekst pismenosti u obitelji te suvremene izazove u digitalnom dobu, ističući važnost zajedničkog čitanja, komunikacije i pravilnog korištenja medija kao ključnih čimbenika poticanja dječje pismenosti. Kroz teorijske okvire i empirijska istraživanja potvrđuje se hipoteza da obitelji koje aktivno potiču ove aktivnosti doprinose boljem razvoju jezičnih vještina, rječnika i predvještina pisanja kod djece. U radu se također naglašava važnost slikovnica kao sredstava koja potiču razvoj rane pismenosti, a navedeni su i primjeri slikovnica kao što su "Moje omiljene životinje," "Pino, pa to je fino!" i "Ljubav: Priča o tome tko si doista ti." Ove slikovnice ilustriraju kako ove knjige obogaćuju dječji vokabular i kognitivne vještine. Rad predlaže preporuke za roditelje o prilagodbi tradicionalnih pristupa pismenosti novim digitalnim izazovima radi optimalnog razvoja djece u suvremenom obrazovnom kontekstu.