Abstract | Ovaj diplomski rad proučava nematerijalnu baštinu, s posebnim naglaskom na hrvatske regije Istru i Slavoniju. Nematerijalna baština obuhvaća tradicije koje se prenose s generacije na generaciju te podrazumijeva i institucije na svjetskoj, europskoj i državnoj razini koje su zadužene za njezinu valorizaciju i očuvanje za buduće generacije.
Istra je poznata po svojoj dugoj i bogatoj povijesti koja seže od prapovijesti, preko razdoblja Histra, Rimljana, Mlečana, sve do danas. Istra je u suvremeno doba značajna zbog turizma koji čini 7% u ukupnom BDP-u Hrvatske i zahvaljujući turizmu poluotok se brzo razvija. Projekti poput Istra Inspirit imaju ključnu ulogu u promociji i očuvanju istarske kulture i nematerijalne baštine, koja uključuje razna umijeća poput pjevanja, plesanja, izrade tradicionalnih instrumenata, narodnih nošnji i održavanja značajnih manifestacija. Istra je bogata različitim jezicima i etničkim skupinama koje obogaćuju njezin multietnički identitet i povezanost sa zemljama poput Italije.
S druge strane, Slavonija je regija poznata po svojoj specifičnoj kulturi i turizmu. Ima vlastitu nematerijalnu baštinu koja uključuje plesanje, pjevanje, široko prepoznat bećarac, kao i baratanje tradicionalnim znanjima i umijećima izrade tradicionalnih instrumenata, poput tamburice, koja se povezuje s temeljnim slavonskim identitetom. Postoji još i dugogodišnja tradicija urarstva te proizvodnje suhomesnatih proizvoda poput kulena, što je prepoznato u cijeloj Hrvatskoj i šire. Slavonija je, kao i Istra, bogata etničkim skupinama i jezicima, poput Roma i Šokaca o kojima je bila riječ u ovom diplomskom radu.
Cilj rada je bio identificirati i usporediti zajedničke točke baštine koje bi mogle biti iskorištene za unapređenje kulturnih, kao i turističkih interesa obaju regija. Primijenjena je detaljna metodologija i teorijski okvir, detaljno istraživanje literature otkrilo je bogatstvo i dodirne točke dviju regija, tako naglašavajući njihovu jedinstvenost i potencijal za dugoročnu suradnju. Diplomski rad također predstavlja preporuke za buduću suradnju, temeljene na praktičnim implikacijama istraživanja, a također nudi smjernice za daljnje istraživanje u području nematerijalne baštine. |
Abstract (english) | This thesis examines intangible heritage, with a special emphasis on the Croatian regions of Istria and Slavonia. Intangible heritage encompasses traditions that are passed down from generation to generation and also implies institutions at the global, European, and national levels that are responsible for its valorization and preservation for future generations.
Istria is known for its long and rich history that dates back from prehistoric times, through the periods of Histri, Romans, and Venetians, up to today. In modern times, Istria is significant due to tourism, which accounts for 7% of Croatia’s total GDP, and thanks to tourism, the peninsula is rapidly developing. Projects like Istra Inspirit play a key role in promoting and preserving Istrian culture and intangible heritage, which includes various arts such as singing, dancing, making traditional instruments, and folk costumes, and maintaining significant events. Istria is rich in different languages and ethnic groups that enrich its multiethnic identity and connection with countries like Italy.
On the other hand, Slavonia, a region known for its culture and tourism, has an intangible heritage that includes dancing, singing, especially the widely recognized bećarac, as well as handling traditional knowledge and skills of making traditional instruments, like the tamburica, which is associated with the fundamental Slavonian identity, a long tradition of watchmaking, and the production of dry meat products like Kulen, which is recognized throughout Croatia and beyond. Slavonia, like Istria, is rich in ethnic groups and languages, such as Roma and Šokci, which were discussed in this thesis.
The work aimed to identify and compare common points of heritage that could be exploited for the enhancement of cultural, as well as tourist interests of both regions. A detailed methodology and theoretical framework were applied, and thorough literature research revealed the wealth and touchpoints of the two regions, thus highlighting their uniqueness and potential for long-term cooperation. The thesis also presents recommendations for future cooperation, based on the practical implications of the research, it also offers guidelines for further research in the field of intangible heritage. |