| Sažetak | Miniranost hrvatskog teritorija predstavlja sigurnosni, humanitarni i gospodarski problem. Unatoč postignutom napretku, Hrvatska se i danas svrstava u skupinu minama najzagađenijih zemalja svijeta, a jedina je europska zemlja koja je u Europsku Uniju ušla s velikom količinom zaostalih minsko-eksplozivnih sredstava. Usavršavanjem metoda općeg i tehničkog izviđanja vršila se konstantna revizija minski sumnjivog prostora koji od početne grube procjene 13 000 km² teritorija, na dan 31. prosinca 2015. iznosi 467,4 km² i prostire se u 9 hrvatskih županija. Minirane županije imaju manji razvojni potencijal od ostalih županija i postoji povezanost između miniranosti županija i indeksa njihove razvijenosti i konkurentnosti. Ukupno je u Republici Hrvatskoj od 1991. godine do 31. prosinca 2015. godine u 1.355 minskih incidenta i nesreća stradalo 1.981 osoba od čega 512 osoba smrtno. Nakon završetka rata, počeo se razvijati sustav protuminskog djelovanja koji se do danas mijenja i usavršava. Uspostava sustava te relativno stabilni uvjeti financiranja putem tržišnog modela dodjele poslova rezultirali su razvojem ljudskih i tehnoloških kapaciteta. Krajem 2015. godine registrirano je 48 hrvatskih tvrtki za obavljanje poslova razminiravanja s ukupno 658 pirotehničara, 719 detektora metala, 62 stroja za razminiravanje i 42 psa za detekciju mina što na godišnjoj razini omogućava čišćenje 61 km² teritorija. Uz razvoj kapaciteta, angažmanom hrvatskih znanstvenika razvijale su se i testirale nove metode, tehnike i alati za učinkovitije otkrivanje i smanjivanje minski sumnjivog prostora te strojno razminiranje koji se smatra najznačajnijim hrvatskim doprinosom svjetskoj problematici razminiranja. Znanje, oprema i tehnologija te kapaciteti domaćih privatnih tvrtki predstavljaju značajan hrvatski izvozni kapital. U razdoblju od 1998. do 2015., za poslove razminiranja iz državnog proračuna izdvojeno je 2,91 milijardi kn, a ukupno iz svih izvora investirano je 4,7 milijardi kuna. Od 2011. godine, poslovi razminiranja financiraju se i sredstvima predpristupnih fondova IPA te od 2015. sredstvima europskih strukturnih i investicijskih fondova (ESI) iz kojih je za poslove razminiranja (do sada) odobreno ukupno 125 mil. eura. Sukladno Ottavskoj konvenciji, Hrvatska se obavezala ukloniti minsku opasnost sa svog teritorija do 2010. godine, ali taj rok nije ispoštovan. Zatraženo je i dobiveno produljenje roka koje ističe 1. ožujka 2019. godine. 2009. godine Hrvatski sabor donosi strateški dokument, Nacionalni program protuminskog djelovanja Republike Hrvatske 2009.-2019. Analiza petogodišnje provedbe Programa pokazuje odstupanja od planiranih ciljeva u gotovo svim kategorijama što dovodi u pitanje završetak poslova razminiranja do 2019. godine. Ako se pak ispoštuje rok do 2019. godine, razminiravanje Hrvatske trajati će punih 23 godine. Nadležna državna tijela navode nedostatna financijska sredstva kao razloge dugotrajnog procesa razminiranja no analiza cjelokupnog sustava ukazuje na povezanost institucionalnih faktora i dugogodišnjeg procesa razminiravanja zemlje. |
| Sažetak (engleski) | Mine contamination of Croatian territory represents the safety, humanitarian and economic problem. Despite the progress made, Croatia is still among the most mine-contaminated countries in the world and it is the only European country which entered the European Union with a large quantity of remaining mines. By improving the general and technical survey methods, the constant revision of mine suspected area is being done which from early rough estimates of 13000 square km amounts to 467.4 square km by December 31, 2015, spreads throughout 9 counties. Mine contaminated counties have reduced development potential than others and there is a correlation between the mine contaminated counties and their development and competitiveness index. In the period 1991-2015 in Croatia, in 1,355 mine incidents and accidents 1,981 people got injured out of which 512 people died. After the war, the mine action system has begun to develop which has been modified and improved until today. The established system as well as the relatively stable financing through the market model of awarding the clearance operations, resulted in development of human and technology capacities. By the end of 2015, 48 Croatian companies authorized for demining activities with 658 deminers, 719 metal detectors, 62 demining machines and 42 mine detection dogs has been registered which is able to clean annually 61 sq. kilometers of land. Along with capacity development, involvement of Croatian scientists led to development and testing the new methods, techniques and tools for detection and reduction of suspected hazardous area. Furthermore, the development of mechanical demining is considered to be the major Croatian contribution to the global mine clearance. The knowledge, equipment and technology along with the capacity of local companies demonstrate Croatian significant export capital. In the period 1998-2015, 2.91 billion kuna has been allocated for demining operations from the state budget funds and from all sources together it has been allocated up to 4,7 billion kuna. Since 2011, demining operations has been funded with EU IPA funds and since 2015 with ESI funds out of which, 125 mil. Eur has been allocated up to date. According to Ottawa Convention, Croatia has pledged to remove the mine danger from its territory by 2010 but it was not fulfilled. Therefore, the extension was requested and approved with the new deadline set to March 1, 2019. In 2009, the Croatian Parliament passed the strategic document, National Mine Action Strategy of the Republic of Croatia 2009-2019. The analysis of the first five-year implementation had shown deviations in the planned and realized targets in almost all categories which challenges the completion of demining works by the 2019. If the deadline in 2019 is reached, demining of Croatian territory will last up to 23 years. The State authorities stipulate the lack of funds as reasons for the long demining process but the analysis of the entire system has indicated the relation between institutional factors and long-time demining process. |
