Lipik kao planski građeni turistički grad idealan je primjer za prikaz razvoja lječilišnog turizma u Hrvatskoj. Iako brojni pronađeni artefakti potvrđuju naseljenost na prostoru grada još od prapovijesti, intenzivniji razvoj počinje tek u 19. stoljeću priljevom stranog kapitala i znanja. Razdoblje od sredine 19. stoljeća do početka Prvog svjetskog rata obilježeno je etabliranjem Lipika kao mondene destinacije s odgovarajućom turističkom infrastrukturom i ponudom za probranu klijentelu. U godinama po završetku rata dolazi do promjene orijentacije sa zimskog, odnosno proljetnog na ljetni, kupališni turizam što dovodi do opadanja broja turista u lječilištima. Ipak, Lipik nastavlja razvoj kao lječilišna destinacija topličkog karaktera. Razdoblje SFRJ obilježava dolazak lječilišta pod upravu zdravstvenog osiguranja što u samom startu dovodi do ograničavanja razvoja turističke ponude. Ipak, s vremenom dolazi do izgradnje brojnih objekata u lječilišnom kompleksu što rezultira obogaćivanjem turističke ponude i rastem broja posjetitelja. Razvoj Lipika naglo je zaustavljen ratnim razaranjima u posljednjem ratu što samo potvrđuje općepoznate spoznaje o katastrofalnim posljedicama ratnih zbivanja na turizam. Lipik se još uvijek oporavlja od posljedica rata, a obnova još uvijek traje.